Suprostavljanje agresoru

Početkom aprila '92.godine, ratni vihor je zahvatio sjevero-istočnu Bosnu. Arkanovi «Tigrovi»,paravojna jedinica, srpske dobrovoljačke garde, naoružana
najmodernijim oružjem, stigla je iz Beograda, te uz pomoć i pod okriljem JNA, u «cilju da pomogne srpskom stanovništvu,ugroženom od Muslimana» upala je u
Bijeljinu 1.4. '92.godine. Me naiiazeći ni na kakv otpor izvršila je masakr nad Bošnjacima- muslimanima. Od 1 -

3.4.'92. godine, koliko se ova «garda» zadržala ubijeno je nekoliko stotina Bošnjaka-muslimana. Većina Bošnjaka- muslimana je bila protjerana iz Bijeljine.

U Sarajevu su 4.4.'92.god. paravojne jedinice SDS, uz pomoć tenkova JNA, napale i okupirale Policijsku školu Ministratsva unutrašnjih poslova BiH.
Tog dana je počelo granatiranje istočnih dijelova Sarajeva.

U svim dijelovima BiH, naročito u istočnoj Bosni i Bosanskoj Krajini politička situacija je bila izuzetno složena. Prijetila je da se pretvori u opšti ratni konflikt.

U takvim okolnostima Predsjedništvo RBiH, 4.4. '92. god. na osnovu Odluke od

3.4.'92.god. donosi zaključak o općoj mobilizaciji Teritorijalne odbrane i rezervne policije. Istovremeno, Predsjedništvo ovlašćuje rukovodstva općina,
«Da shodno svojim procjenama situacije i potrebama izvrše mobilizaciju». Predsjedništvo na toj sjednici donosi zaključek, kojim «Zahtijeva od nadležnih organa
JNA da jedinicama Teritorijalne odbrane vrate vojnu opremu i naoružanje koje su im ustupile na čuvanje».

Predsjedništvo RBiH 8.4. '92.god. donosi Uredbu o proglašenju neposredne ratne opasnosti i Odluku o zavođenju radne obaveze na teritoriji RBiH.289

Odlukama Predsjedništva RBiH o ovlašćenju općinskih rukovodstvava da u zavisnosti od prilika i potreba, kao i Uredbom o proglašenju neposredne ratne opasnosti i
zavođenju radne obaveze utvrđen je pravni osnov za mobilizaciju ljudskih potencijala za vojne jedinice Teritorijalne odbrane i obezbjeđivanje radne snage za
nastavljanje normalnog rada u proizvodnim i uslužnim radnim organizacijama.