Dešavanja u dolini rijeke Gostović

Agresor je u dolini Gostovića ubrzo zaposjeo selo Kučiće. Stanovnici ovog sela su pretežno iselili u zaseoke Lovnice.

S područja Hajderovićko-podsijelovskog rejona odbrane pomjeranje stanovništva iz svojih domova započelo je 7.juna '92.god. Stanovnici Garića morali su
potpuno napustiti svoje domove. Bili su izloženi svakodnevnom mitraljiranju iz PAT-a i PAM-a iz pravca Karačića. To su djelomično morali uraditi i stanovnici sela
Merdanovića, Omara, Šehalića, čije su kuće bile više isturene i pod svakodnevnim udarom mitraljeske vatre. Sklanjali su se u bližim zaseocima koja su,
zahvaljujući konfiguraciji zemljišta, bili zaklonjeni od neprijateljske vatre. Mnogi od stanovnika, pomenutih sela, nisu napuštali svoje kuće sve dok im ih granate nisu
pogađale. Pa čak i poslije toga, mnogi su krpili krovove i prozore najlonom, ali se nisu pokretali!

Ljudi su imali veliko povjerenje u svoje borce, iako su bili slabo naoružani, da neće napustiti I/o sve dok su živi! Čim su borci dobili nešto automatskog oružja i I/o se
stabilizovale, ljudi su se vraćali u svoje, većinom granatirane, kuće. To je imalo velikog moralnog značaja i za borce. Još više su bili istrajni na svojim vatrenim tačkama.

Borci Mahoja su 28.8. '92. god. dobili prvi MB- 60 mm i 5. granata! Radovali su se i borci i stanovnici Mahoja. „E, sad i mi možemo da odgvorimo istom mjerom!“
Bili su u ubjedenju da s 5 granata mogu ušutkati grmljevinu bacača od 120 mm i BT koji su svakodnevno slali desetine granata iz pravca Stoga. No vratimo se
realnom stanju.

Napad na Zeljovu i Ribnicu 21. i na bošnjačka sela Vozuće 25.6. ' pokrenuo je stanovništvo: Gara, Brda, Zabrđa, Delića i dr. u pravcu Banovića. Odade su preko
Milankovića, Vareša i Kaknja stigli u Zavidoviće 3. 7. '92.godine. Istog dana Predsjedništvo SO Zavidovići, je formiralo Komisiju za izbjeglice. U aprilu '93.god. formiran
je Štab za zbrinjavanje raseljenih lica i izbjeglica. 358 Zadatak Komisije, a kasnije formiranog Štaba bio je da preduzme mjere za smještaj ovih izbjeglica i njihovu ishranu.

Sela i zaseoci uz neposrednu I/o su bila izložena stalnom granatiranju i rafainim paljbama PAM-a, PAT-ova, pa čak i PM. Zbog toga je komadam
Operativne grupe (OG) „Bosna“ Zavidovići izdao naredbu 23.4. '93-god. da se stanovništvo iz ovih sela evakuiše. Prema njegovoj procjeni:
 „ Boravak porodičnih domaćinstava nije moguć u Kazićima, Garićima, Brdu, Livadama, Svinjašnici (M), šadićima, Smailbašićima, Žuberu, Potoku i Volujaku.“.
Mnoge porodice su doduše, već ranije bile iselile, ali su se većina njih bile ponovo vratile.

Read More

Izbjeglice koje su došle u Zavidoviće

Do 6.3. '92. god. dolaze izbjeglice iz Pule, Splita, Trogira, SI. Broda, Travnika.

Prve izbjeglice iz BiH, pretežno Bošnjaci, stigli su 6.3. ’92. god. Dolizile su iz: Bosanskog Broda,Zvornika, Srebrenice, Han- Pijeska, Vlasenice, Bratunca, Livna,
Sokoca, Novog Travnika, Viteza, Doboja, Rogatice, Dervente,Sarajeva, Nove Bile, Busovače, Olova, Vižegrada, Maglaja, Novog Šehera, Banovića, Jajca...
Od 8.4. '92.god. izbjeglice su počele stizati masovnije. Dnevno ih je stizalo od 2- 80. Nekim danima i po 100. Izbjeglice iz ovih mjesta su bile: 95% Bošnjaci,
a 5% Hrvati. Broj pristiglih i registrovanih izbjeglica u OO CK-a dostigao je 3.855.

Većina i ovih izbjeglica je privremeno smještana kod rodbine, prijatelja i poznanika.

I na ovom primjeru se vidi kosmopolitizam Zavidovića, koji i u posljednjih 50. godina svog razvoja primao radnike i građane iz svih dijelova BiH. I ne samo iz BiH.

Opštinska organizacija Crvenog krsta je zajedno s Opštinskim organima uprave organizovala smještaj izbjeglica. Njihov priliv je bio toliki da više ni rodbine
nisu mogle sve to apsorbovati. Za mnoge porodice izdavana je hrana. Za njih oko 1000. organizovana je ishrana u Restoranu Tvornice kuća- IP „Krivaja.
Crveni krst je obezbjedio najnužniju odjeću i obuću, a naročito za djecu. Većina ovih izbjeglica je ubrzo nastavila put za Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, Njemačku,
Kanadu, Australiju, pa i za Novi Zeland!

8.6.1. Izbjeglice s područja općine Zavidovići

Pokretanje stanovništva iz svojih domova bilo je prouzrokovano otpočinjanjem rata na području zavidovićke općine.

Prema podacima Opštinske organizacije Crvenog krstva Zavidovići izbjeglice s ■ područja općine Zavidovići, bile su prisiljene napustiti svoje domove,
neke privremeno, a neke stalno, jer su im kuće srušene ili su izbjegle zbog bliskosti linije odbrane. Njihov broj dostizao je 20.763.lica..

Prvo pokretanje stanovništva iz svojih domova bilo je s područja Smailbašićko-brašljevičkog rejona odbrane 29.5. 1992.god. Napadom agresora 29.5. '92.god.
na Smailbašiće, Šadiće i Svinjašnicu, stanovnici ovih sela bili su prisiljeni, u paničnom strahu od bacačkih granata i rafalskih paljbi iz PAT-a s područja Polja,
da sa djecom u naručju, bez igdje išta bježe, da bi spasili gole živote. Sklonili su se u selima: Krivaja, Keserovići, Kuljani...

Sa područja Rujničkog rejona odbrane, nakon napada agresora 30.maja '92.god., stanovnici Kazić a i Blizne i jednim dijelom i stanovnici Jolda, Tursića, Luka,
Selišta i Husića, morali su napustiti domove i privremeno se smjestiti u selima Mednika, Mećevića i Krćavina.

Prvog juna '92. god. Otpočelo je granatiranje sela Mahoje iz pravca Stoga. Mnogi stanovnici Volujaka, Brda, Potoka, sklonili su se u Brašljevine i Mustajbašić.

Read More

Pripreme za okupaciju

Razgovor se vodio o prevazilaženju međukomšijskih zategnutih odnosa, slobodi kretanja i eliminisanju strazarenja na Ravnama.
Složili su se da je nužno ovo stanje prevazići. Dogovoren je sastanak,za sutradan u OŠ „Hajderovići.

U OŠ Hajderovići, 15.5. 92. umjesto kapetana I. klase, došao je stariji vodnik JNA i Milovan Stevanović.
Govorilo se o „nepotrebnom kopanju rovova i srražarenju" na obje strane. To, kako rekoše izaziva podozrenje i strah medu komsijama,
Složili su se da se u istom sastavu nađu sutradan na Ravnama i Podsijelovu.

Na Ravnama i na Podsijelovu, 16.5. ’92. podoficir JNA je isticao, veoma glasno, da je linija koju su zaposjeli vojnici OpSTO njihova zona.
Obilazili su od Ravni do k- 715 rovova. Patrola vojnika OpSTO koja se vratila iz Čevaljuše, izvijestila je da su tamo urađeni fortinkacijski objekti po svim
pravilima vojne inženjerije! Srpska strana je tražila da se rovovi vojnika OpSTO zatrpaju, ali o zatrpavanju svojih rovova nisu govorili. Na k- 715. djelomično su
zatrpani rovovi. Međutim, u daljim razgovorima, vodnik JNA je bio i suviše prepotentan. Nastupao je zapovjednički. Prema Mustafi Imamoviću, pripadniku
Teritorijalne odbrane, na tt-715, „Mi smo im stavili do znanja da nema više govora o zatrpavanju rovova, niti o prolazu njihovih vozila.“
Time je daijni razgovor bio završen. „Tu večer smo s obje strane puta, od k-715, prema Ravnama, oborili stabla i prepriječili put. Iskoristili smo priliku i ubacili se u
rovove na Ravnama. Time je uspostavljena čvršća odbrana na ovom sektoru. Obezbjeđene su prepreke za eventualni prodor borbenih vozila iz pravca
Tumara- Čevaljuše i Karačića prema Brkićima.

Nakon nešto više od jednog dana, 18.5. 92. pala je prva žrtva. I tog dana, u 01. sat. ubijen je na straži vojnik Jusuf (Naila) Mustafić.
Od tada su pooštrene mjere na svim i uvedeno danonoćno dežurstvo. Pristupilo se inžinjerijskom uređenju v/t.'3

0 planu za okupaciju Zavidovića

I dok su legalni organi vlasti Općine Zavidovići preduzimali sve moguće mjere kako bi izbjegli konflikti i njihovo prerastanje u oružane sukobe,
u komandi i korpusa JNA u Tuzli dovršavana je borbena dokumentacija za okupaciju sjeveroistočne Bosne, uključujući , pored ostalih,i područja
općina s gradovima Zavidovići, Maglaj i Banović.

Read More

Blizna

Vjtrovatno je to razlog što je došlo do određenog vremenskog vakuma. u ažuriranju i realizaciji dopune Plana odbrane.
Tako je izostala pravovremeno zaposjedanje Blizne i grede Klek od jedinica OpSTO Zavidovići.

Prema tvrdnji Azema Mujkića, da bi se izbjegli oružani sukobi, pokrenuli smo u ime građana Rujnice i Mećevića razgovore.
Oni su vođeni u drugoj polovici maja 92.god. U razgovorima ispred građana Doca učestvovao je Kikić Vojislav-Vojo, a ispred građana Rujnice- Mećevića ,
braća Nagib i Azem Mujkić. Razgovori su vođeni u dva navrata. Prvi put ispred Doca, a drugi put u Docu u Fabrici ZIKO".

Ovom drugom sastanku prisustvovali su: Bakić Mihajlo- Mile i Hotić Hamid. Razgvaralo se o tome da jedni druge ne napadamo!
Prema tvrdnji Turković Mustafe, sa Kikić Vojislavom iz Doca, koji je pokrenuo razgovore u ime stanovnika Doca, bilo je dogovoreno da ni jedna strana ne
zaposjeda uzvišenje Bliznu. Ona po dogovoru treba da ostane demilitarizovana! U kolikoj mjeri su pregovorači bili kompetentni za ovakav dogovor,
najbolje se vidi što on nije bio ispoštovan.

„Kao komadant ( OpŠTO n/a) izdao sam naredbu da se sva rubna područja prema naseljima u kojima su bili stanovnici srpske nacionalnosti utvrde,
iskopaju rovovi i adekvatno postavi linija fronta.“ 533 Pri kraju aprila '92. kada su nakon prijavljivanja u Teritorijalnu odbranu formirani odredi,
komadant Odreda TO „Hajderovići — Rujnica“ usmeno me izvijestio da je zaposjednuta i Blizna, tvrdi Sejad Starčević

Pasić Hilmo, komandir čete prije početka b/d u Rujnici, tvrdi da nisu bili urađeni rovovi od Teritorijalne odbrane. Bio je organ izvana patrolni obilazak uzvišen ja Blizne.
Određeno je 8. boraca, koji su u patroli od po 3 u određenom vremenskom intervalu obilazili brdo Bliznu. Jednog dana, ( 30.5. u 21.30* n/a)
patrola je presretnuta od pripadnika »Srpske teritorijalne odbrane“ i razoružana! Od tada naši borci nisu više patrolirali Bliznom.
Dakle, na Bliznoj jedinice TO OpŠTO nisu obrazovale v/t i izgradile fortifikacijske objekte, nego su samo patrolirale!
Blizna je ostala zaposjednuta od strane jedinica „STO“ odnosno VSR“ sve do 15.9. ’95.god.

Očigledno da je taktika pregovaranja „O demilitarizaciji Blizne“ bila u cilju dobivanja u vremenu. Za to vrijeme, vojnici „STO“ su pripremali pješadijske snage.

Read More

Uzvisenja u i oko Zavidovica

Područje zavidovičke opčine je po svom geografskom položaju brdsko planinsko Najniža nadmorska visina (n/v) je 200 m. u gradskom naselju Zavidovića,
a najviša na planinskim vrhovima Tajana 1.297. m. Međutim za odbranu područja zavidovičke opčine u prošlom Odbranbeno-oslobodilačkom ratu 1992 - 1995. god.
bila su važna uzvišenja do 700. m n/v. Na sjeveru su to: Blizna ( 564 ); Podsijelovo ( 715 ); na istoku: Šadićka rudina, Bun ( 694 ) i greda Klek s više uzvišenja,
od kojih se karakteristična kvota 777., kao i niz kota koje su bile značajne za odbranu.Za neposrednu opasnost od snajperskih djelovanja i granatiranja,
posebno gradskog naselja Zavidoviči s industrijskim postrojenjima, kao i većine seoskih naselja su veoma bitna uzvišenja Blizna i greda Klek.

Kod sukoba sa HVO bila su bitna uzvišenja: Biljačić ( k 425 ), Karaula (tt 513) i Stražbenica (tt 528)- sjeverno od naselja Dubravica.

Zavidovići su na n/v 199 m. (Mjereno u koritu na ušću Krivaje u Bosnu). Blizna s tt 645 m n/v. Udaljenost zračne linije Blizna-
Zavidovići je oko 3-000. m. Moguće je s Blizne gađati gradsko naselje Zavidovići s MB- 82, a da ne spominjemo ostala oruđa za podršku.
S Blizne je moguće gađati sva sela i zaseoke u dolini rijeke Rujnice, s lijeve i s desne strane ove rijeke.Greda Klek se proteže u dužini od blizu 6.km, jug- zapad.
Ona se proteže paralelno s rijekom Krivajom s desne strane i rijekom Gostović s lijeve strane. Dominira naseljima u dolini r. Krivaje i u dolini r. Gostovića.
Takođe,dominira i gradskim naseljem Zavidovići, kome je s južne strane. Sa svojim uzvišenjima od 408 m n/v (Podklečje) pa do 764 ( na kraju grede)
moguće je s odgovarajućim oruđima kontrolisati i gađati skoro ćitavo područje zavidovičke općine. Dakle, ko zaposjedne uzvišenja Blizne i gredu Klek
dominira područjem zavidovičke općine, a posebno gradskim naseljem Zavidovića.

Zaposjedanje Blizne, Kleka i Podsijelova

O zaposjedanju uzvišenja Blizne i grede Klek postoje različite informacije:

1. Kada su postale očigledne podjele u OpŠTO Zavidovići, a oružani konflikti se širili u Istočnoj Bosni, prema tvrdnji komadanta OpŠTO Zavidovići Mustafe Turkovića,
u dopuni Plana odbrane bilo je predviđeno što prije zaposjedanje ključnih uzvišenja na etničkom razgraničenju sela, a posebno Blizne i grede Klek Dopuna Plana odbrane
nije verifikovana od Izvršnog odbora i Skupštine Općine Zavidovići. Turković je 12. 4, '92. razriješen dužnosti komadanta.

Read More

Rejoni odbrane

Dakle, rejoni odbrane, a time i IO, na području zavidovidcke općine, uspostaljeni su polovicom marta, da bi definitivno bila uspostavljena i  utvrđena,
početkom avgusta 92.god. kada su počela intenzivnija dešavanja na cijeloj liniji odbrane.

Rejoni odbrane a time i linije odbrane polazila je od sjevera (desne strane rijeke Bosne), pocev od Sabinog potoka, prema istoku i jugu. Uspostavljena je u pravilu,
između etničkih naselja. Na sjevero-istoku i jugu su polukružne. U dolini Gostovića i Vozuće su dosta krivudave. Naselja srpska i bošnjačka su u ovim dolinama dosta izmiješana.

S obzirom da će detaljnije biti riječi o ovome biti kada budu obrađivana  u pojedinim rejonima. koji su se u pravilu, poklapali s rasporedom pojedinih odreda, odnosno bataljona,
to će prikazati da prema značajnijim objektima. Već smo istakli da je TO, na sjeveru polaziio od Sabina potoka, prema Zelenom kamenu, potom selu  Kazići,zatim
južne padine Blizne, te u produžetku: s. Merdanovići-.Garići- Ravne- Podsijelovo- Božici- Šuplja bukva- s. Šadići- s.Smailbašići- Pavetina- Stolić-Oštrić- s.
Borovnica- s. Tribići- s. Zioke- s. Grabovica- s.Poljice- s. Bijeda- s. Lovnica-s. Pejići- Pandur- s. Dolovi.

Na lijevoj obali rijeke Bosne  je zaposjeo HVO, s tim da su jedinice Armije RBiH, paralelno s HVO zaposjele l/o iznad s. Ridžali- Davulije- Tutnjevac- s. Dolina,
do lijeve obale r. Bosne, naspram s. Doca.

Rejoni odbrane su obrazovani, sa sjevera prema istoku, jugu i zapadu:

1.    Rujnički;

2.    Hajdarevičko-podsijelovski;

3.    Smailbašičko-brašljevički;

4.    Gostovićki;

5.    Lovnički,

6.    Dubravički;

7.    Vozućko-ribnički..

Vozućki rejon je još u aprilu '92.god. predpočinjen Opštini Banovići.
Ovi rejoni odbrane, s uspostavljenim 92, korespondiraju s rejonima koji su uspostavljeni 1991. godine, u pripremama naroda za odbranu od agresije.


U početnim rejonima Rujnički i Hajderovičko-podsijelovski rejon se poklapao sa  Odreda Hajderoviči- Rujnica.Ovaj odred je razdvojen i nastala su dva, tada su se i
rejoni odbrane poklapale s novoosnovanim odredima.

Read More

Odbor za mir i njegov predsjenik

Kao dobrom prosvjetnom radniku ukazano , mu je neograničeno poovjerenje. Od 1962 do 1977. bio je na funkciji direktora (Gimnazije Zavidovići. Dakle I 5. gimnazije, ali
je bio i imenovan  za direktora Centra za kulturu, te predsjednika Zajednice za stipendisanje obrazovanja.
Dok je bio na dužnosti direktora Gimnazije doveo je nekoliko prosvjetnih radnika pretežno historiski i medu njima jednog penzionera.
Ni na tome mu nitko nije prigovarao. Imaali su prema njemu bezgranično povjerenje. Bili su uvjereni da sve sto god radi radi u interesu Zavidovića i njegovih građana.
Ali, U najtežittl trenucima za  grad Zvidovice i njene stanovnike, kada se od Jove očekivalo, kao od uglednog građanina, profesora prosvjetnog radnika da
pomogne u smirivanju nacionalističkih strasti, on osniva Odbor za zaštitu Crnogoraca u Zavidovićima. Nitko u Zavidovičima u to vrijeme nije bio ugrožen, a najmanje
Crnogorci. To su bili pretežno akademski obrazovani ljudi, materijalno i stambeno situirani. Opšte stanje je bilo nesigurnost od ratne prijetnje koja se nadvila nad BiH,
pa i Zavidovićima. I umjesto da Jovo, svojom riječju doprinese smirivanju situacije, on širi glasine o ugrožrnosti čak i Crnogoraca! Time je Jovo odigrao neslavnu ulogu.
Doprinio je još više širenja straha, zbog kojeg je jedan broj Srba napustio Zavidoviće.

U to vrijeme, kada je plamen rata zahvatio velike dijelove Bosne i Hercegovine, tražio se bilo kakav izlaz, da bi se izbjegli oružani sukobi na području Zavidovicike općine.
Mada su institucije političkog sistema, kao legalni organi vlasti, relativno normalno (funkcionisale, ali su bile neefikasne. Bile su delako paralizovane u svom radu i
naročito njihovi izvrsni organi. Tu primat u to složeno vrijeme su preuzele domnirajuče političke stranke (SDA, SDS, 111)/). Zbog toga se smatralo da bi bilo potrebno
formirati jedan kolektivni organ, od nosilaca istaknutih funkcija u vlasti i političkim stranka, na Čijem čelu bi bila ugledna ličnost, koji bio efikasan u preduzimanju
konkretnih mjere za smirivanje situacije.

U tom cilju je na vanrednoj sjednici Skupštine opstine Zavidovići, 8.aprila 1992.god. formiran je Odbor za mir i bezbjednost građana opštine Zavidoviči.

Read More

Uloga organa vlasti u mobilizaciji

Mada je kasnije formiran 5.mehanizovani bataljon. JNA je naoružavala pripadnike srpskog naroda , ne samo u Vozućoj.nego i u Gostoviću i Docu.
U Vozućoj , Gosroviću i Bocinj i su formirani odredi TO-e sa po 3-5. četa. Da b i se istakla snaga oružja, u Vozucoj je za vozilo «Tamić» prikačen jedan manji top,
koji je svakodnevno, «kao s poslom» odlazi prema raskršću Ribnica- Banovići, a u povratku do bivše željezničke stanice Krivaja ( 13.km. od Zavidovića).
Trebalo je i stim topom psihološki djelovati na stanovnike. Jednima ulivati snagu, a drugima strah!;

U vojne pripreme SDS s JNA spada izgradnja tzv. «Ozrenske magistrale», koja je povezivala Doboj preko Ozrena- Podsijelova- Prokopa- Kestena- Vozuću.
Od Vozuće (Vozućice) — Ljeskovca- Stara Kamenica, spojena je dolina Gostovića s Vozućom.

Kao posljedica očiglednih vojnih priprema koje nisu nagovještavale ništa dobro, nego naprotiv, bošnjačko-muslimansko stanovništvo, nenaoružano, a
zaplašeno naoružanjem «svojih» komšija Srba, počele su nicati barikade! Prve barikade su «nikle» oko sela Mahoje. Oborena su stabla na put prema Buretini i Maošnici,
u veće 29.2. '92.god. Bila je to reakcija na dovoz dva kamiona oružja toga dana, na 9.km Gostović Oružje je dovezla JNA i podijelila pripadnicima srpskog naroda!
Ubrzo su nicale barikade i na drugim pravcima u dolini Gostovića, dolini Krivaje, pa i na 2.km na putu Zavidovići- Zepče i Zavidovići- Kamenica.

Da bi se stalo anarhiji organizovanja barikada, preduzete su mjere na uspostavljanju «Kontrolnih punktova» u Gostoviću na 5. i 8. km; u dolini Krivaje na 14.km- i na
28.km. Pantelići. Stražu su preuzele patrole Rezervne policije (R/p) multietničkog sastava. Ali, nakon podjela u TO-i i Stanici policije Zavidovići, došlo je do podjela i u
R/p-i. Nastali su «etnički» kontrolni punktovi, jedni naspram drugih. Ubrzo je došlo do maltretiranja građana na punktovima «Srpske TO-e», pod izgovorom da traže
oružje!? Na putu prema s.Lovnica,nedaleko od kuće Dabića, na barikadi, pripadnici „STO“ zaustavili su kovčeg sa mrtvim tijelom, supruge Faljić Selima,
koje je prevoženo iz Indije gdje je liječena. I mada su stražari bili poznanici i znali su da je otišla na liječenje, skrnavili su sanduk s mrtvim tijelom!

Read More

Suprostavljanje agresoru

Početkom aprila '92.godine, ratni vihor je zahvatio sjevero-istočnu Bosnu. Arkanovi «Tigrovi»,paravojna jedinica, srpske dobrovoljačke garde, naoružana
najmodernijim oružjem, stigla je iz Beograda, te uz pomoć i pod okriljem JNA, u «cilju da pomogne srpskom stanovništvu,ugroženom od Muslimana» upala je u
Bijeljinu 1.4. '92.godine. Me naiiazeći ni na kakv otpor izvršila je masakr nad Bošnjacima- muslimanima. Od 1 -

3.4.'92. godine, koliko se ova «garda» zadržala ubijeno je nekoliko stotina Bošnjaka-muslimana. Većina Bošnjaka- muslimana je bila protjerana iz Bijeljine.

U Sarajevu su 4.4.'92.god. paravojne jedinice SDS, uz pomoć tenkova JNA, napale i okupirale Policijsku školu Ministratsva unutrašnjih poslova BiH.
Tog dana je počelo granatiranje istočnih dijelova Sarajeva.

U svim dijelovima BiH, naročito u istočnoj Bosni i Bosanskoj Krajini politička situacija je bila izuzetno složena. Prijetila je da se pretvori u opšti ratni konflikt.

U takvim okolnostima Predsjedništvo RBiH, 4.4. '92. god. na osnovu Odluke od

3.4.'92.god. donosi zaključak o općoj mobilizaciji Teritorijalne odbrane i rezervne policije. Istovremeno, Predsjedništvo ovlašćuje rukovodstva općina,
«Da shodno svojim procjenama situacije i potrebama izvrše mobilizaciju». Predsjedništvo na toj sjednici donosi zaključek, kojim «Zahtijeva od nadležnih organa
JNA da jedinicama Teritorijalne odbrane vrate vojnu opremu i naoružanje koje su im ustupile na čuvanje».

Predsjedništvo RBiH 8.4. '92.god. donosi Uredbu o proglašenju neposredne ratne opasnosti i Odluku o zavođenju radne obaveze na teritoriji RBiH.289

Odlukama Predsjedništva RBiH o ovlašćenju općinskih rukovodstvava da u zavisnosti od prilika i potreba, kao i Uredbom o proglašenju neposredne ratne opasnosti i
zavođenju radne obaveze utvrđen je pravni osnov za mobilizaciju ljudskih potencijala za vojne jedinice Teritorijalne odbrane i obezbjeđivanje radne snage za
nastavljanje normalnog rada u proizvodnim i uslužnim radnim organizacijama.

Read More

Masovni napad

Masovniji oružani napad agresora otpočeo je 29.5. 92.god. na selo Smailbašiće, 14 km. od Zavidovića, uz rijeku Krivaju.
To je bilo definitivno prestrojavanje na dvije sukobljene strane. Dan kasnije, većina funkcionera srpske nacionalnosti napustila je Zavidoviće.
Otišli su u «Srpsku općinu Zavidoviće* čije je sjedište u to vrijeme bilo u Gostoviću.

Od gospodina Miladina Ilića, predsjednika Skupštine općine Zavidovići i predsjednika Predsjedništva, zatraženo je 29.5. '92.god., u smislu člana 66.
Zakona o opštenarodnoj odbrani, da se do 2.6. '92.god. iznese konačan i jasan stav svog političkog opredjeljenja za rad u državi Bosni i Hercegovini,
na funkciji predsjednika Skupštine općine Zavidovići i predsjednika Predsjedništva?

S obzirom da su paravojne jedinice SDS, kao produžena ruka srpsko-crnogorskog agresora, otpočele agresiju, a gospodin Miladin Ilić, je bio pripadnik te stranke,
i po tom osnovu biran za funkcije u Skupštini. Kako se do utvrđenog roka, 2.6. '92. god. nije izjasnio o svom političkom opredeljenju, što je bio jasan znak da se ne
odriče članstva ni programa Srpske demokratske stranke, zato je donesena odluka o razrešenju gospodina Miladina Ilića dužnosti predsjednika Skupštine i svih
ostalih funkcija koje je imao u svojstvu predsjednika, s 2.6. ’92-god.

Za v.d.predsjedavajućeg Predsjedništva SO Zavidovići izabran je gospodin Dervo Mušić, potpredsjednik Skupštine općine.

Novi sastav Predsjedništva SO Zavidovići* kao ratnog organa, imenovan je 14.9. '92. Sastav Predsjedništva bio je:

1.    Dervo Mušić, potpredsjednik SO, za predsjednika,

Za članove:

2.    Kemal Sendić, predsjednik Izvršnog odbora SO-e,

3.    Mujo Ćuran, Načelnik Stanice javne bezbjeđnosti,

4.    Senadin Redžepagić, komadant OpŠtinskog štaba civilne zaštite,

5.    Halid dr Muhić, Klub poslanika SDA,

6.    Nikola Antunović, Klub poslanika HDZ,

7.    Bogdan Stanković, Klub poslanika SDP,

8.    Dana Duraković.Klub poslanika Stranke reformista i SPI,

9.    Nedžad Kadić, Klub poslanika SSD-DS. 280

Za predsjednika Skupštine općine Zavidovići 24.11. '92.godine izabran je Dr. Halid Muhić. Po osnovu te funkcije postao je i predsjednik Predsjednkištva SO-e u
ratnim slovima. Poslije njega na tu funkciju je biran Husein Zilkić. A umjesto Sendić Kemala, za predsjednika Izvršnog odbora izabran je Husić Himzo. Poslije Husić I
limze, za predsjednika Izvršnog odbora je biran Nedžad Polić. Poslije njega za v.d. ove funkcije biran je šemsudin Skejić. Takode, umjesto Muje Ćurana, za načelnika.

Read More

Rad općine Zavidovići u ratnom vremenu

U prethodnim poglavljima izložili smo osnovne uzroke i povode za ratne cukobe na području Bosne i Hercegovine i zavidovićke općine.
U ovom poglavlju ćemo obraditi osnovni i najhitniji sadriaj o funkcionisanju organa vlasti Općine Zavidovići i njenim naporima na mobilizaciji ljudskih i materijalnih
potencijala u suprostavljanju agresiji.

Drustveno-eko.noniske i političke promjene u Bosni i Hercegovini nastale 90-tih. godina XX. vijeka , uvođenjem višepartijskog političkog sistema i proces razvoja
demokratskih odnosa, unio je kvalitativne promjene i u rad skupštinskih organa na nivou općina. Ranije uspostavljen sistem organizacije zakonodavne, izvršne i sudske
vlasti nastavio je rad sa kvalitativnijim izmjenama u unutrašnjim odnosima, naročito u zakonodavnim organima- skupštinama opština.

I pored ratnog stanja, nastalog ( 6.4. '92) na području Bosne i Hercegovine, pa i na zavidovićkom području (borbena dejstva započela 29.5. ’92) Skupština općine,
kao zakonodavni organ je nastavila s radom. Kad su okolnosti onemugućile rad Skupštine opštine, Predsjedništvo Skupštine opštine preuzelo je, u skladu s Statutom
Opštine, funkciju Skupštine opštine. Bio je to izuzetno složen period, kada je u izvjesnom smislu nastala paraliza ostalih organa vlasti. Istovremeno, to je bio period
skoro potpune izolacije područja zavidovićke općine: u prekidu su bile poštansko-telefonske i telegrafske veze, televizijski signal, saobraćajne komunikacije, tako da
su veze s centrom Republike su bile skoro u potpunom prekidu. Međutim, istovremeno, kada su okonosti omogućile, ponovno je ( 4.4. 94) otpočeo redovan rad
Skupštine opštine. Sve odluke, rješenja, i naredbe koje je Predsjedništvo u funkciji Skupštine općine donijelo u tom periodu, bile su razmotrene i potvrđene na sjednici
Skupštine općine . Time je bila obezbeđena funkcija vlasti i u najsloženijem periodu vremena na ovim prostorima.

U ostvarivanju funkcije, Skupština općine i Predskjedništvo u funkciji SO-e,kao zakonodavnih organa veliku ulogu je imao Izvršni odbor Skupštine općine, koji je
usklađivao i usmjeravao rad organa uprave istovremeno obezbjeđujući zakonitost u radu ovih organa. Utvrđujući prijedloge normativnih akata za Predsjedništvo i
Skupštinu općine,obezbjeđivana je zakonitost i svih drugih izvršnih organa, pa i sudskih organa.

Konstituisanjem Federacije BiH, 1994.god., i donošenjem njenog Ustava izvršene su bitne promjene u organizaciji zakonodavne i izvršne vlasti.

Ustav je utvrdio da su općinski organi:

Općinsko vijeće, i Općinski načelnik.

Read More

Nešto o teritoriji

Krčevinama, Sjenokosu, Kestenu, Malovanu, te produžava ispod Pejanovića na Prokop. Idući na istok iznad Šiktara, Cvijetovina, obuhvata Gornje i donje Crnjevo,
da bi se postepeno spustila prema k-438, zatim Jasikovcu, Smajlovićima i Mrganu. Praveći obuhvat prema istoku, obuhvata Vračevac, zatim ispred k-704, Varde, te to
1105 spušta se prema jugosistoku, prema Maoći i općini Olovo i jugu prema općini Vareš. Odavde administrativna granica od Donje Dištice ide južnom stranom podnožja
tt. 1290 Radovan jelika i sjevernom stranom podnožja tt- 1271 Greben, zatim Romanovaca (tt- 1238), produžava Ravnom planinom, Volujak (tt- 1193).
Odatle ide jugozapadnom stranom općine Kakanj, prelazi rijeku Suhu, te istočnom stranom podnožja Crnog vrha ( tt- 1227) produžava krivudavom linijom do
Tvrtkovca ( tt-1305) odakle se produžava zapadnom stranom preko Tisovca, do granice općine Zenica, te ispred Mračajskog brda ( tt- 682) produžava granicom
općine Zepče. Ide Vozničkom glavom ( tt-946) te pored Pejića rijeke na Vardu ( tt-613) ide prema Mišićima, spušta se rijeci Bosni (naspram Kneževića),
ide rijekom Bosnom, obuhvatajući Vinište, te ispred Osove, Tadića, te zapadno od Džigera (tt- 496) i tt-462, silazi na magistralni put, obuhvatajući Brankoviće,
odatle skoro okomito se spušta ispred Radunica, Gromilice i iza sela Debelog Brda silazi na rijeku Bosnu.

Detaljno prikazivanje kružne granice područja zavidovićke općine je radi toga što se ona, u pravilu kao što ćemo vidjeti poklapa sa linijom odbrane.

Zavidovićko područje je brdsko-planinsko, naročito južni dijelovi. Prosječna nadmorska visina iznosi 210 m n/v. Nadmorska visina se kreće od 200 m (dno korita Bosne)
do visina planinskih vrhova Tajana,koje iznosi 1297 m n/v. Ovdje je važno istaći grebene Blizne i Kleka. Blizna ( tt- 648) dominira gradovima Zavidovići i Maglaj.
Greda Klek ( tt- 777) ima dominirajući pogled slivova rijeke Krivaje i rijeke Gostovića. Takođe dominira gradovima Zavidovići i Zepče. Tko prvi uspostavi vojne objekte
na ovim tt, taj dominira pomenutim cestama i putevima

Read More

Djelovanja HDZ-a u ratnom periodu

Hrvatska demokratska zajednica Zavidovići je već početkom 1992.godine počela s vojnim organizovanjem hrvatskog naroda.

To je intenzivirano u martu 92.god. Oružje je stizalo preko Žepča. U Zavidovićima i hrvatskim selima zavidovićke općine, prijavio se znatan broj
Hrvata za jedinice HVO-e. Od njih formirana bojna, sa 3- satnije. Bojna je ušla u sastav 111 xp žepačke HVO brigade, sa sjedištem u Žepču.

U Zavidovićima je i Hrvatska stranka prava osnovala svoje oružane jedinice: Hrvatske oružane snage ( HOS), jačine bojne . Njeno sjedište je bilo u Zavidovićima.
Bojna je u svom sastavu imala oko 200. pripadnika- bojovnika. Prema nekim izvorima u HOS-u je bilo najmanje svaki treći bojovnik Bošnjak- musliman.
Učešće Bošnjaka-muslimana u HOS-u nije bio razlog ideološke prirode, nego je to bio način da se dođe do oružja i opreme. Ove snage su početkom 1993. god. ušle u
sastav HVO-e.

Vidjeli smo da su i Hrvati po ugledu na Srbe osnovali svoje «hrvatske autonomne oblasti» (HAO) u BiH. U sastav «Hrvatske autonomne zajednice» srednja Bosna
uključili su, bez konsultacija, i Općinu Zavidoviće!

Hrvatska demokratska zajednica Zaviodovići je opet po ugledu na SDS osnovala «Hrvatsku općinu Zavidovići», sa sjedištem u Zavidovićima. Općina je obuhvatala
teritoriju gradskog naselja Zavidovići, sa svim industrijskim kapacitetima IP „Krivaja“. s lijeve strane rijeke Bosne i sela s hrvatskim stanovništvom na jugo zapadu općine.
Zatim sela sa hrvatskim stanovništvom na području Mjesne zajednice Lovnica. Za predsjednika «Hrvatske općine Zavidovići» izabran je Vrbić Drago, dipl. Ecc.

SDA i HDZ, odnosno Armija RBiH i HVO, su zajednički utvrđivali planove odbrane od zajedničkog agresora. Prema HDZ i HVO su se legalni organi vlasti i komande A
RBiH u ovome odnosili potpuno otvoreno i sa punim povjerenjem. Pored ostalog sva materijalna sredstva stavljena u funkciju odbrane dijeljena su srazmjerno
jedinicama s kojima su raspolagali. Uz pomoć TO Zavidovića, angažovana je građevinska mehanizacija za prosijecanje puta: Žepče- Osova- Globarica. Ovo je
obrazlagano da bi se u slučaju prodora srpsko-crnogorskog agresora mogla organizivati posljednja odbrana. U ovome je, kao i mnogo drugim slučajevima HDZ
igrao dvoličnu ulogu. Ovaj put je, kao sto ćemo vidjeti, već početkom 1992.god. projektovan za brze intervencije, iza linije odbrane HVO-a koji će uspostaviti u
junu 1993-god. iznad jugozapdnog područja gradskog naselja Zavidovići.

Read More

Priprema stanovnistva od strane agresora

Srbima u dolini Krivaje i Gostovića, posebno Vozuće, pomoć u vojnom organizovanju, naoružavanju i uvježbavanju pružio je 17. korpus JNA iz Tuzle, i njegov komadani
potpukovnik Mile Dubajić. Srbe u Docu i Bočinji je naoružavao i uvježbavao Garnizon JNA Doboj.

Prijavljenih dobrovoljaca za službu u JNA, na zavidovićkom području, bilo je 550. lica. To su bili građani srpske nacionalnosti. 246 Ovi «dobrovoljci» su pozvani na
vojnu vježbu u Kalaiše (Vozuča), u avgustu 1991.godine. Od njih je obrazovan Mehanizovani bataljon. Na vježbu u ovaj bataljon su pozvani i «dobrovoljci» iz doline
Gostovića. To je, kao što smo vidjeli, bila forma «legalnog» naoružavanja Srba u BiH, pa prema tome i na području zavidovićke općine. Dovoz oružja je JNA vršila u
Kalaiše i u 1991.godini. 247 Intenzivnije dovlačenje oružja i oruđa nastavljeno je u prvom tromjesečju 1992.god. «U Gostović i na 9 km ( od Zavidovića)je prva veća
količina oružja JNA dovezla u dva kamiona, 29-2. 92.god. Oružje je odmah podijeljeno Srbima doline Gostovića, koji su već čekali kamione s oružjem.

U Kalaisima je 11.4.1 92,pored pješadijskog lakog naoružanja bilo: 4. PAT-a, 2.haubice B-l, 3.baterije MB- 120 m/m, 4 BsT, 3.tenka.Početkom aprila u Kalaiše je
dovezeno 5. kamiona pješadijskog naoružanja: puške M-48, automatski dobošari.PAP-e, PM-53, «Zolje». Za jedan kamion je bio zakačen mali top.
(Ovaj kamion s prikačenim topom, svakodnevno je prolazio kroz srpska, bošnjačka i hrvatska sela u dolini Krivaje). Očigledno je bila namjera da prve ohrabri a druge
zaplaši). Iz Kalaiša je naoružanje razveženo po srpskim selima, a jednim dijelom je naurožano.

Svi ovi odredi i samostalne čete bili su formacijski opremljeni pješadijskim naoružanjem i odgovarajućim artiljerijskim oruđima. Pripadnici odreda i četa bili su obučeni u
SB uniforme bivše JNA.

Mehanizovani bataljon u Kalaišima imao je 16. rezervnih oficira i 578. vojnika-rezerviata. Komadant bataljona bio je poručnik Ranko Kaurin.252

Nenad Cvjetković o ovom bataljonu kaže: «U Kalaišima se od srpskih dobrovoljaca stvara Peti motorizovani bataljon, jezgro buduće granitne odbrane ovog prostora.
Bataljon je formiran po uputama i naredbi potpukovnika Mileta Dubajića. Odmah se suočio sa ozbiljnim problemom- nedostatkom starješinskog kadra.
Od preko 80. rezervnih oficira srpske nacionalnosti na zavidovićkoj i banovićkoj opštini, mobilizacionom pozivu u Kalaišima odazvala su se samo četvorica.
Odziv vojničkog kadra je bio iznad očekivanja, jer su mladići strahovali od ponavljanja kobne prošlosti. Vozućka mladost je listom zalegla u rovove odbrane!»

Nije se pomoć JNA svela samo na organizovanju, uvježbavanju i naoružavanju jedinica u dolini Krivaje i Gostovića. Ona je bila daleko svestranija, na prostorima u
okružanju zavidovićke općine. Stvarane su rezerve vojne opreme. Evo podataka o tome: Komadant 11. partizanske divizije, 17.korpusa JNA, «Srpskim dobrovoljcima»
na području dobojske regije, po srpskim selima ( a to je pretežno prema Maglaju. Zavidovićima, Gračanici.) u periodu od oktobra '91.god. do marta '92. god. podijelio je
5.000. AP- 7,62 m/m, znatan broj ručnih bacača M-57, 4. «Zolje», 4. «Ose», više desetina puškomitraljeza M-53, 44. MB- 120 m/m sa po 3. borbena kompleta municije.

Read More

Naoružavanje unutrasnjih agresora

U dijelu « Pripreme SDS za rat u BiH» prikazane su pripreme i naoružavanje Srba u rat u BiH, kao produženoj ruci agresije Srbije i Crne Gore u BiH.
Takode je prikazano kako je naoružanje TO RBiH, kao zajednička svojina svih naroda BiH, JNA ustupila SDS BiH, kao i transformacija nekoliko korpusa JNA u
korpuse «VSR». Po sličnom scenariju su se te pripreme odvijale i na području zavidovićke općine. Iako je Karadžić,kao što smo citirali, govorio da nema potrebe za
formiranjem stranačke vojske, vjerovatno da bi zavarao domaću i svjetsku javnost, uz pomoć JNA, organizacionu, kao i dodjelu naoružanja i druge vojne opreme,
obrazovane su vojne jedinice u dolini Krivaje, Gostovića i u Docu. U znak zahvalnosti za pruženu pomoć u Zavidovićima je, ispred ugostiteljskog objekta «Fontana» ,
SDS je organizovala «Miting podrške JNA», kome su prisustvovali članovi i simpatizeri ove stranke- Srbi iz Grada i okolnih srpskih sela, njih oko 200. Uznemireni ovim
mitingom, ubrzo su stigli građani i radnici privrednih organizacija .nekoliko puta više nego učesnika «Mitinga podrške JNA“i kako su pristizali obrazovali su polukrug oko
«mitingaša». Cutali su i s mrkim pogledom posmatrali učesnike i govornike «Mitinga». Nije bilo nikakvih ekscesa. Međutim učesnici «Mitinga» i njihovi organizatori su se
uznemirili zbog pristiglih građana i radnika, te su vrlo brzo, skraćujući svoje govore, miting završili! Pridošli su se razmaknuli da mogu proći «mitingaši»! Jedan od
organizatora vojnih jedinica, odnosno P/L ispričao je kako je to bila prva proba «mobilizacije» pripadnika P/L. Naime, kada su počeli pristizati učesnici
«Mitinga podrške JNA“ obaviješteni su komandiri vodova i četa u radnim organizacijama da prekinu rad i što disciplinovanije i masovnije dođu i izraze svoja mišljenja
koja su bile pred početak rata krizna.

Read More

Prvi predsjednik

Za predsjednika ovog Odbora izabran je Srbin.činjenica da je na celo ovako značajnog «Mirovnog vijeća» izabran Srbin najočitije govori da u Zavidoviću i u
najkritičnijem vremenu nije bilo predrasuda prema Srbima koji su patriotski opredjeljeni za BiH, suprotno Uščumlić Jovanu, Mile je preduzimao sve što je u tim
danima bilo moguće da bi se odgodila ratna razaranja. Kada su preko noći nicale barikade, na komunikacijama u dolini Krivaje i Gostovića, zajedno s predsjednikom
SDA i drugim opštinskim funkcionerima, obilazili su te prepreke i smirivali situaciju. Kada su, skoro neposredno pred oružane sukobe, u Vozućoj, «Srpska TO» i
policija zaplijenili «Krivajin» kamion- cisternu s 45.t. nafte, intervenisao je u Vozućoj. Kamion-cisterna je oslobođen. «Ali da bih ga dovezli iz Vozuće, tražio sam
da pored mene i vozača u kabinu „Mercedesa“ sjedne i Stojko Blagojević, predsjednik «Srpske opštine Zavidovići». Bojao sam se snajperiste. Stojko je to prihvatio,
kaže Mile. Cisternu smo dopratili u Zavidoviće.“ U to vrijeme, u predvečerje ratnih dejstava, to je bio podvig a imati 45. tona nafte, u to vrijeme, predstavljalo je
dragocjenost!

Zavidovićke Srbe nije nitko tjerao iz Zavidovića. Plašeni su da će biti granatiranje Zavidovića. A, Uščumlić Jovo je širio glasine da će svi Srbi biti poklani, ako se
pravovremeno ne isele iz Zavidovića, u Vozuću i Gostović!»,priča Mile. Taj strah je bio uzrok iseljenju brojnih zavidovićkih Srba u Gostović i Vozuću. Među prvima
su otišli Danko Ćirković, prvoborac i nosilac «Spomenice 1941.» i Miloš Kesić, kapetan milicije, dugogodišnji komandir Stanice Milicije u Zavidovićima.
Uživao je veliki ugled među građanima zbog svoje odmjerenosti i pravičnosti.

Sigurno je da Odbor za mir i bezbjednost građana, s Milom na čelu i autoritetom generalnog direktora «Krivaje», mogao je da gasi pojedina žarišta i tako odgada
započinjanje borbenih dejstava, rušenja i ubijanja, ali objektivno nije mogao otkloniti uzroke ratnih sukoba. Oni su bili u Beogradu i Zagrebu.

Read More

Nabavka opreme

Nabavljene su cijevi i izradjivan je eksploziv. Kasnije će u mnogim selima biti proizvedene eksplozivne naprave,
služile za odbranu, a i za pojedine prepreke.

Na sličan način su sakupljali lovačko naoružanje i u drugim mjestima, Toic( 01 u).je s kojim je trebalo dočekali agresorsku vojsku koja je imala tak i tenkove!

leđna medu najopremljenijim jedinicama IVL bila je u Podklečju. Iz ove jedinice jc krajem decembra ' 91.god. formiran Izviđačko diverzantski vod (IDV)
Podklcćjc Komandir voda jc bio legendarni, dvostruki invalid, Zike Gradinović.Jedinica je bih veoma dobro naoružana i uniformirana.
Ovo je bila prva jedinica na zavidovićkom području koja je imala organizovan kasarnski način života, l aj način života jc bio organizovan u Omladinskom domu.
Tu su bili kreveti, magatin za oružje, sanitetski stacionar s 8.kreveta. Imala je sistem žičane i radio veze s punktovima koje jc nadzirala, kao i za potrebe izviđanja.
Da bi zavarala protivnika, koristila je đžamijsku prangiju (koja se koristila za oglašavanje iftara za vrijeme ramazanskog posta. U narodu jt poznata i kao «Laguni»).
Korištena je maketa topa na točkovima kolske zaprege.( Tv Novi Sad je izvršila, februara 1 92. avio snimanje i dala prikaz., kao «dokaz» da 11 Pod kleči u vile
Zavidovića imaju instalirani i topovi!).

Organizovanje jedinica, bez obzira na naziv, u narodu su bile poznate kao imalo jc veliki moralno- politički značaj u odbrani zavidoivćkog područja.

Za problem oružja, koji je bio neosporan, jer je oružje i oruđa OpSTO vcC «Radi čuvanja ođvezena u magacine JNA, preduzimane su šire mjere i
sakupljanja lovačkog naoružanja i kupovine pušaka i ostalog naouržanja

Read More

Nabavka za krizni stab

Vjerovatno je bilo i vise pripadnika u formiranim jedinicama IVI,, nego sto sc navodi u citiranom izvještaju.
Izvještaj je obuhvaćao period do 25.9. '91. Intenzitet obrazovanja jedinic je bio u periodu koji je slijedio još brojniji, a i broj pripadnika daleko veći
od broja u četama i vodovima koji su prikazani u tabeli br. 6. Naime, u autorskim napisima, od juna 1996.god. (dakle neposredno nakon završetka ratnih dejstava),
dok su sjećanja bila svježa, navodi se da su jedinice patriotske lige, formacijc ćete, formirane u dolini Gostovića, u dolini Krivaje, u: Stavcima, Kovačima,Breziku,
Vozućoj, Hajderovićima, Mećevićima, Rujnici... Tako Mušić Dervo navodi, da je «...na području nase općine bilo uključeno više od 2.000. ljudi.» 210 Husejn Muratović,
predsjednik IO SDA, i predsjednik Kriznog štaba, u to vrijeme, kao i Sejad Starćević,koji je bio zadužen u Kriznom štabu za vojno organizovanje naroda u jedinice P/L,
procjenjuju da je do konca 1991.god. bilo uključeno u jedinice P/L između 1200- 1500. pripadnika. U oktobru, 91. je u stroju na Breziku bilo približno oko 300.
vojno sposobnih pripadnika. 211 U razgovoru s Ismetom Muratovićem, predsjednikom Mjesne zajednice, koji je bio zadužen ispred Kriznog štaba SDA Zavidovići za
vojno organizovanje stanovništva na području MZ Hajderovići, tvrdi da bile organizovane jedinice P/L formacije čete sa po 3.voda, u: Perovići-Merdanovići; Imamovići;
Laz; Vodovi su organizovani: Delići; Livade- 2; Dedići, Kaljani- Bratanovići- 2; Borik- 2; Rudaća i Pasin Konak.

Nabavljene su djlovi za izradu eksplozivnih naprava. Kasnije će u mnogim selima biti proizvođene eksplozivne naprave, koje su u služile za odbranu,
a i za pojedine prepreke.
Na sličan način su sakupljali lovačko naoružanje i u drugim mjestima.
To je bi oružje s kojim je trebalo dočekati agresorsku vojsku koja je imala čak i tenkove!

Jedna među najopremljenijim jedinicama P/L bila je u Podklečju. Iz ove jedinice krajem decembra ' 91.god. formiran
Izviđačko diverzantski vod (IDV) Podkla Komandir voda je bio legendarni, dvostruki invalid, Zike Gradinović.
Jedinica je bila veoma dobro naoružana i uniformisana. Ovo je bila prva jedinica na zavidovićkom području koja je imala organizovan kasarnski način života.
Taj način života je bio organizovan u Omladinskom domu. Tu su bili kreveti, magacin za oružje, sanitetski stacionar s 8.kreveta. Imala je sistem žičane i
radio veze s punktovima koje je nadzirala, kao i za potrebe izviđanja. Da bi zavarala protivnika, koristila je džamijsku prangiju ikoja se koristila za oglašavanje
iftara za vrijeme ramazanskog posta. U narodu je x>znata i kao «Lagum»). Korištena je maketa topa na točkovima kolske zaprege.
TV Nlovi Sad je izvršila, februara ' 92. avio snimanje i dala prikaz., kao «dokaz» da u }odklečju više Zavidovića imaju instalirani i topovi!

Organizovanje jedinica, bez obzira na naziv, u narodu su bile poznate kao P/L. nalo je veliki moralno- politički značaj u odbrani zavidoivčkog područja.

Za problem oružja, koji je bio neosporan, jer je oružje i oruđa OpŠTO već bila

Read More

Legalizovanje jedinica

Da bi se dao legalitet formiranju jedinica Patriotske lige korištene su odredbe Statuta Općine Zavidovići, prema kojima mjesna zajednica može formirati
jedinice Teritorijalne odbrane i jedinice Civilne zaštite. Javno eksponiranje obrazovanja jedinica Patriotske lige, u to doba bi se smatralo protu ustavnim
činom i bilo bi procesuirano po krivičnom zakonu.

Kod obrade o organizovanju Patriotske lige na nivou Republike BiH istaknuto je da nisu još dostupni dokumenti o razmjerama njenog organizovanja i naoružanja.
Isto je stanje i sa područjem zavidovićke općine. Vrlo je malo autentičnih dokumenata iz tog perioda. Ostaje nam da se služimo s onim dokumentima koji su dostupni,
te s autorskim napisima objavljenim juna, 1996.godine, u publikaciji «Svoji na svome» i razgovorima s pojedincima koji su bili akteri tih događaja.

Prema dostupnim dokumentima, u septembru i oktobru 1991. godine formirane su jedinice:207
 Iz dopisa SDA Zavidovići, Glavnom odboru SDA BiH Sarajevo, od 25.9. 1991.godine.

Izvještaji sa skupština mjesnih zajednica i skupova pripadnika P/L iz navedenih mjesta od 1-11.

4.    Mahovac Muhamed i Muhić Šalim
5.    Vozuća    Husić Rašid
6.    Rujnica-Mećevići    Sendić Kemal
7.    Dubravica,Lug i Vrbica    Hatibović dr Hajro

Read More

Krizni stab

Sve je ovo legalizovano kada je formiran Krizni štab SDA Zavidovići, 92. godine.

Kao sto sc vitli nešto konkrctnijc mjere na organizovanju naroda a otpor agresiji su pred uzete na zavidovićkom području i prije Sabora
muslimanskih prvaka u Sarajevu, na kome je osnovano Vijeće nacionalne odbrane. VNO osnovano 10.6. ' 91 a dogovor o vojnom organizovanju u
Stavcima bio je 9.5.

Od dogovora u pređu/imanju odbrambenih priprema i vojnog organizovanja naroda» do konkretne realizacije proći će skoro 5. mjeseci, bio period
intenzivnih političkih priprema i čestih kontakata s narodom» kome je predočavana politička situacija i agresivne namjere hegemonističkog nacionalizma,
naročito istočnog susjeda, kome je Hi 11 i u njoj bošnjački narod, prepreka u ostvarivanju velikosrpskih ciljeva.

Imajući u vidu geografski položaj područja zavidovićke općine, riječnu tazudenost i komunikacijsku razvijenost, a radi uspješnijeg rukovođenja i komatulovanja,
utvrđeni su rejoni i ljudi koji će na njima neposredno rukovoditi u organizovanju vojnih jedinica. To su reoni koji su bili raspodjeljeni na osnovu mjesnih zajednica i blizine
jednog sela u odnosu na drugo selo.

Read More

Pripreme za vojnu odbranu

Događaji u Jugoslaviji nisu obećavali dobru perspektivu. Dogovora među republikama o uređenju Federacije nije bilo.
Rukovodstvo Srbije proklamuje «Antibirokratsku revoluciju» koja mu služi za pokušaj disciplinovanja republičkih rukovodstava.
Pod tim geslom smjenjuje rukovodstva Vojvodine i Crne Gore. Ukida autonomnost Pokrajine Vojvodine i Kosova. JNA stavlja u funkciju ostvarivanja
svojih nacionalističkih ciljeva. U takvoj situaciji, u Sarajevu se 10.6 91. god. održava veliki skup muslimanskih predstavnika iz cijele Jugoslavije.
Na njemu se osniva Vijeće nacionalne odbrane, kao vojno vijeće SDA, koje će kasnije dobiti naziv Patriotska liga (P/L). Zadatak Nacionalnog vijeća je bio
da pripremi bošnjački narod za odbranu. Događaji će kasnije pokazati da će to de fakto biti odbrana Republike Bosne i Hercegovine, njenog suvereniteta i nezavisnosti.

I SDA Zavidovići, pored političkih priprema naroda, preduzima mjere i na njegovom vojnom odbrambenom organizovanju.
U tom cilju se u strogoj diskreciji održava sastanak 9.5. 91. u selu Stavci, u kući Mušić Nezira. Sastanku su prisustvovali: Muratović Husejn,
Muhić dr Halid, Mušić Dervo, Mušić Nezir, Sendić Kemal,Hatibović dr Hajro, Catić Refik i Starčević Sejad. Na ovom sastanku je zaključeno da je neophodno
preduzeti organizacione vojne pripreme radi što uspješnijeg otpora i zaštite naroda,domova i teritorije, od agresije koja se neumitno kotrljala prema Bosni i Hercegovini.
Na ovom sastanku je formirano ilegalno vojno rukovodstvo. Za komadanta vojno- organizacionih priprema imenovan je Starčević Sejad, aktivni oficir, kapetan I klase.
Za njegovog zamjenika je imenovan Mušić Dervo.

Read More

Obrazovanje kriznog staba

Procesi razmjena na kadrovskim izmjenama u institucijama Opštine.kako bi se nkbdio taj sastav s nacionalnom strukturom stanovništva po popisu 31 -3-1991 godine.
U tom cilju su izvršene kadrovske promjene u Sekretraijatu unutrašnjih poslova I u Opštinskom štabu teritorijalne odbrane.
Posebno je insistiramo kod Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova na usklađivanju konagenta rezervne milicije prema ukupnom broju stanovništva i
njene sraz mjerne nacionalne strukture* kao i dobivanju naoružanja za taj novi kontigent. U ovome se nakon dužeg insistiranja uspjelo. Time je djelomično
poboljšan broj i nivo naoružanja ove strukture. U njoj je 60 % sastava predstavljali Bošnjaci. Na taj način su bar djelomično na legalan način nekoliko desetina
Bošnjaka bilo naoružao.

U skladu s Odlukom Predsjedništva SRBiH o neslanju vojnika rezervista na ratno poprište u Hrvatsku i instrukcijama Centrale SDA, pred uzete su mjere na sklanjanju
vojne kartotetke u Sekretrijatu za narodnu odbranu.
U svakom slučaju političko osvješćenje bošnjačkog naroda, koje je bilo rezultat aktivnosti SDA, kao i opštih okolnosti koje su dominirale na prostorima bivše Jugoslavije,
a naročito rat u Hrvatskoj, doprinio je buđenju svijesti bosanskog naroda i njegovoj spremnosti za odbranu. To će se, kao što ćemo vidjeti, veoma pozitivno odraziti i na
dobrovoljnu mobilizaciju kada bude obnarodovana

Obrazovanje Kriznog štaba SDA Zavidovića

Eskalacija negativnih događaja u Jugoslaviji, BiH, i općinama, pa i na području zavidovićke općine, tražili su efikasnost u rukovođenju, kako bi se situacija držala pod
kontrolom. U tom cilju je Izvršni odbor SDA Zaviđovići' formirao Krizni štab, na koji su prenesene sve nadležnosti IO-a.

U Krizni štab su imenovani:
1.    Muratović Huscjn - predsjednik   
2.    Starčcvić Sejad -podpredsjednik zadužen za vojnu organizaciju   
3.    Sendić Kemal   
4.    Mušić Dervo   
5.    Čehajić Latif   
6.    Muhić dr. Halid   
7.    Ahmić Besim
8.    Kadić Mirsad
9.    Mahovac Muhamed
10.    Husić Himzo

Read More

PO Odnosi i priprema naroda na otpor

Društveno-ekonomski i politički procesi 90-tih godina, XX vijeka, u Jugoslaviji su imali odraza u svim segmentima društva. Posebno je to podstaklo
demokratske procese u obrazovanju višepartijskog političkog sistema, a time i sloboda građana. Nasuprot ovim pozitivnim političkim procesima , ekonomski razvoj ,
a posebno proizvodnja i razmjena su stagnirali, pa i opadali. To se negativno odražavalo na standard života i raspoloženje radnika i građana. Iz takvih ekonomskih i
proizvodnih odnosa i raspoloženja građana oživljavala su nacionalistička osjećanja i homogenizacija naroda na nacionalnoj osnovi. Sve je to izazivalo osjećanja straha i
zabrinutost među ljudima. Kolektivno pamćenje na minulu prošlost i međunacionalne sukobe, stradanja i egzodus naroda izazivali su strah za budućnost.
U takvim okolnostima su formirane političke stranke i održani prvi višepartiski parlamentarni izbori u posljednjih pola vijeka.

Novoizabrani predstavnici republika nisu uspjeli naći demokratska rješenja u organizaciji i funkcionisanju Federacije, sto je dovelo do osamostaljivanja pojedinih
republika, a da bi to spriječile konzervativne snage Srbije,koje su ostvarile kontrolu nad JNA, otpočele su rat u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Borbena dejstva u Bosni i Hercegovini su počela 6.4.1992.god., masovnim granatiranjem Sarajeva. Na području zavidovićke općine borbena dejstva su počela
29.5.1992.god., napadom agresorskih snaga na selo Smailbašiće. Od tada pa do konca 1995.god trajala su borbena dejstva. Stotine ljudi su poginule, a hiljade ranjene.
Mnoga sela i zaseoci su razrušena. Njihovi stanovnici su pretvoreni u izbjeglice koje su migrirale, a hiljade njih su emigrirale u Zapadnu Evropu, Kanadu, Ameriku,
Australiju 1 čak u Novi Zeland. Mnogi od njih se vjerovatno nikad više neće vratiti na svoja °gnjištai Razrušeni su ili onesposobljeni industrijski objekti; školske i
zdravstvene ustanove, javne zgrade, sakralni objekti. Pedestogodišnji trud, napor i znoj u izgradnji fabrika, škola, domova, pretvoren je u prah i pepeo.
Agresor je imao cilj da uništi sve u cemu se i od čega se živjelo i na taj način etnički očisti i te teritorije kako bi ih proglasio »srpskim“! Ali vratimo se događajima od
90-tih godina prošlog vijeka.

Read More

Patriotska liga BiH

Prema nepotpunim podacima, zaključno sa 24.4/92. god. u TO RBiH bilo je 91.243 pripadnika. Ukupan broj streljačkog naoružanja bilo je 15.122.djevi,
sa nekoliko komada minobacača, bestrzajnih topova, PAM i ručnih bacača.

Do naoružanja se dolazila na različite načine: Stranka demokratske akcije je kupovala i dijelila(i prodavala) oružje.
Dio oružja-lovačkog, manji dio oružja su imali štabovi TO kao svoju zaštitu, a dio je zaplijenjen u početnim dejstvima. Iz «Pretisa» je izvučeno 800 «Osa» i «Zolja»
(17/184. 92). Ubrzo je pokrenuta proizvodnja i opravka naoružanja u mnogim mjestima.

Patriotska liga BiH

Izvorni dokumenti o organizovanju Patriotske lige (P/l) za sada nisu dostupni. Pojedini napis o P/l su kontradiktorni, da bi se mogli prihvatiti kao objektivni
odraz stvarnosti. Neki od njih hiperbolišu brojnost i naoružanje, a neki opet to i suviše minimiziraju.

U Sarajevu je,na poziv Stranke demokratske akcije BiH, 10.6/91 god. održan sastanak 356 vodećih muslimanskih, političkih, kulturnih i humanitarnih radnika iz
cijele Jugoslavije. Osnovano je Vijeće nacionalne odbrane, kao vojno vijeće SDA. Kasnije je dobilo naziv P/l.

Sefer Halilović,zamjenik komadan ta P/l, kaže: «U proljeće 1992.god., bosanski narod je prvi put organizovan u Patriotsku ligu dočekao nametnuti mu rat.
Na savjetovanju u Mehurićima kod Travnika, 7 i 8. 2.'92,god. ustanovli smo sa čime P/l raspolaže: između 60-70.000 naoružanih članova. ..Sistem je pokrivao cijelu BiH,
a sastojao se od Glavnog štaba P/l na nivou Republike, devet regionalnih štabova, 103.opštinska štaba i velikog broja različitih jedinica organizovanih u formacije od
voda do brigade.

Da je sve ovo bilo i približno da li bi srpske snage i JNA, kao i dobrovoljačke jedinice iz Srbije, ponašale u BiH kao gospodari, i da li bi bili izvršeni zločini nad
bosanskim narodima na početku rata, kada rat nije bio ni otpočeo?

Tačno je da je u mnogim opštinskim područjima formirane grupe, pa i manje jedinice vodnog i četnog sastava Patritoske lige. Ali to su bili spiskovi patriotski
opredijelnih ljudi spremnih da se bore u zaštiti porodica, domova, seoskih i optinskih , a time i bosansko-hercegovačkih teritorija. Ali ti patrioti su raspolagali
uglavnom sa lovačkim puškama, po kojim pištoljem, i rijetko sa po nekoliko automatskih pušaka. Oni su tek preduzimali mjere za nabavku naoružanja.

Donošenjem Odluke Predsjedništva RBiH o objedinjavanju svih naoružanih skupina do 15.4/92. i P/l se ukuljučila u TO. A komadant Štaba TO RBiH tvrdi da je
do 24.4/92 registrovano 15.122 streljačkih cijevi!, dok u prethodnoj tvrdnji S.Halilovića stoji da je bilo 60-70.000 naoružanih članova.

Read More

Politicki nosioci ratnih priprema

Taj čovjek «božanskog nadnaravnog nadahnuća» je poznati srpski slikar i patriota, Milić od Mačve, koji je zaprijetio svim neprijateljima srpskog naroda.
Evo njegove poruke. «Uskoro će Srbi biti gospodari svijeta.Već sada Srbi raspolažu tajnim oružjem iz takozvanog Teslinog paketa, predatog 1943 godine ambasadoru
Fotiću. Ako samo jedna bomba padne na Beograd- Vatikan,Beč,Bon i Zagreb biće potreseni iznutra silom formule V3=0. Kad se to desi Adantiđani će se pojaviti i
proglasiti Srbe imperijalnim narodom, koji će od tog časa i ime njih zavesti red na Zemlji i zagospodariti svijetom» Milić od Mačve je prorokovao i kako će Bog kazniti
srpske neprijatelje: «Čitavu zapadnu hemisferu zahvatiće neslućena lančana tektonska pomjeranja u trajanju od 15 minuta. Tako da će živih ljudi ostati samo toliko
da se može skloniti pod krošnju jedne šljive. Ta krošnja je metafora za Srbiju» Naravno, Srbi će «jedini biti u stanju da poslije tektonske katastrofe kao jedini preživjeli
narod žive na planeti...

Poruka je jasna. Srbi vi ste najjači! Na putu ostvarivanje vaših ciljeva niko vam se ne može suprotstaviti!
Organizaciono učvršćivanje Srpske demokratske stranke kao političkog nosioca svih ratnih priprema.
Osnivanje Srpske demokratske stranke (SDS) BiH uslijedilo je nešto kasnije nego Što su osnovane Stranka demokratske akcije (SDA)
i Hrvatska demokratska zejadnica(HDZ). SDS je osnovana 12.7.'90.god. Za predsjednika je izabran Radovan Karadžić, Crnogorac po porijeklu.
Završio je Medicinski fakultet u Sarajevu. Psihijatar, po specijalnosti. Radio je na Univerzitetskoj klinici u Sarajevu.

SDS je na višepartijskim parlamentarnim izborima dobio većinu glasova srpskog naroda. (Od 32,5% stanovništva, dobila je 24,94% glasova).
U Skupštini je imala 71 poslanički mandat, od ukupno 240. koliko je sačinjavalo Skupštinu RBiH.

Program SDS se u pogledu društvenog uređenja nije bitno razlikovao u odnosu na druge političke stranke. Međutim dijametralno se razlikovao u pogledu uređenjua odnosa u Federaciji Jugoslavije. Njen kategoričan i izričit stav je bio:

a)Očuvanje Jugoslavije i njenog federalnog uređenja onakvog kakvo je zastupala Srbija i njen predsjednik Slobodan Milošević, a to je
«funkcionalna Federacija» što je u suštini bilo unitarna Jugoslavija, u kojoj bi bez pogovora ostala i Bosna i Hercegovina.

b)Ili država srpskog naroda ( u suštini velika Srbija) koja bi obuhvatila sve Srbe s područja Jugoslavije.

Da bi se ovi ciljevi realizovali bilo političkim ili oružanim sredstvima neophodno je bilo prije svega organizaciono izgraditi i učvrstiti SDS od vrha- Glavnog odbora,
preko opstinskih i mjesnih odbora.

Read More

Procenutualni podaci

Bošnjaka-muslimana 2,9% Hrvata, te 3,9% Ostalih. 83 Da li je to demokratija ilj autokratija?
Neutemeljenim tvrdnjama trebalo je prikriti stvarne ciljeve rukovodstva SDS, Gebelsovski je ponavljati neistine više puta da bi one ušle u svijest ljud kao istine a,
one su se plaćale krvlju i ljudskim životima.

U opticaj su pored ostalog puštene iskonstruisane i neutemeljene teze o opasnosti od islama u BiH i od formiranja prve islamske države u Evropi.
A Dragoš Kalajić kaže: « Srpski narod u BiH braneći svoju slobodu od islamske opasnosti, brani takođe i Evropu i Evropljane» 80 A Noel Malkom, engleski istoričar ,
odgovarajući na ove neutemeljene tvrdnje kaže: «Govoriti o opasnosti od fundamentalizma u BiH je svakako sasvim neumjesno, jer bosanski Muslimani su bili među
najsekularnijim Muslimanima svijeta. Potkraj 80-godina 30% brakova su bili mješoviti u urbanim sredinama. U jednom pregledu 1985.god. navedeno je da je samo
17% Muslimana bilo pravih vjernika u BiH».

U'intervjuu za «Borbu» 16.8. ’91.god. Alija Izetbegović, pored ostalog kaže:» Ono sto stvarno postoji je prisutna težnja muslimanskog naroda da očuva svoj identitet i
državnu ¡zajednicu sa druga dva naroda. Sve drugo se izmišlja. Uostalom nama je nuđena nekakva muslimanska država i mi smo to odbili...

To su nudili Milošević i Tuđman.. .Znam da su se neki krugovi našli pomalo uhvaćeni na djelu, naime uhvaćeni u laži
 jer sve vrijeme su nam to spočitavali...» 82 Ali ni sa ovim nije stavljena točka o «islamskoj državi u BiH. Radovan Karadžić je to iz dana u dan ponavljao.
Argument za to je našao u «Islamskoj dekeleraciji « koju je napisao Alija Izetbegović. «Karadžić ili nije pročitao «Dekleraciju...» ili je nije razumio.
Ona se ne odnosi na jugoslavenske prilike, pa zato u vrijeme suđenja (A. Izetbegoviću i drugovima. NI a) i nije bila objavljena da bi se falsifikat sakrio...
To je moje razmišljanje o muslimanskom svijetu danas„ i neka moja poruka muslimanskom svijetu, ako to nije malo pretenciozno.

Karadžić floskulu o «islamskoj republici» upotrebljava 2M homogenizaciju srpskog stanovništva u Bosni, jer ako nema opasnosti, ona se mora izmisliti,
inače nema homogenoizacije. Ali, ni sve ovo nije bilo dovoljno. Trebao je da se u datom momentu pojaviti čovjek koji je srpskom narodu pokazao
da je on sa takvom imaginarnom snagom koja pred.

Read More

Formitanje TO Zavidovica

Poslije referenduma o nezavisnosti RBiH, ubrzo je stanje postalo više ratno nego mirnodopsko. Blokada u Sarajevu, koju su 1.3.'92 izvele paravojne formacije SDS
uz pomoć JNA, počeli su napadi, ubitstva, razaranja na Bosanski Brod, Bijeljinu, Zvornik Višegrad, Foču, granice Neuma, granatiranje Sarajeva-pokazuju da je
eskalacija nasilja sve intenzivnija. Zbog toga Predsjedništvo RBiH 8.4.'92 donosi Odluku o proglašenju neposredne ratne opasnosti. Na istoj sjednici se donosi
Uredba o ukidanju RSTO BiH i formoiranju Štaba TO BiH. Utvrđuje se grb RBiH i vojna obilježja RBiH.

Za komadan ta ŠTO RBiH imenovan je pukovnik Hasan Efendić, a za njegove zamjenike: pukovnik Jovan Divjak i pukovnik Stjepan Šiber.
Štab je prvo tražio izjašnjavanje opštinskih štabova da li prihvataju novu organizaciju TO RBiH. Štab je takođe izdao Direktivu za odbranu suvereniteta i
nezavisnosti RBiH.(Ona je opzvana, na osnovu stava političkog vrha Republike, od ministra odbrane- Jerke Doke).

Odlukom Predsjedništva RBiH o proglašenju neposredne ratne opasnosti, dato je pravo opštinama da prema situaciji mogu izvšiti mobilizaciju.
Ministar odbrane i Štab TO BiH izdali su naređenje 22,5,'92 za izvršenje mobilizacije TO-e.

Predsjedništvo RBiH je 9.4.'92.god. donijelo Odluku o objedinjavanju i stavljanju svih naoružanih formacija pod komandu novog Štaba TO BiH, sa rokom
15.4.'92. Ovoj Odluci se suprostavio HVO. Predsjedništvo RBiH je 20.6.'92.god. donijelo Odluku o proglašenju opće javne mobilizacije, na teritoriji RBiH.
Takođe je donesena Odluka o proglašenju ratnog stanja u RBiH.

Prema ranijim naređenjima sve opštine su u ratu trebale imati: opštinski štab TO,protiv-diverzantski odred TO, opštinsku pozadinsku bazu TO,
većina opština odred TO i jedinice veze.

Read More

Osnovni parametri za ugrozenost

Na osnovu kojih parametara ili moralnih normi su svojatali zemlju pojedini narodi, zanemarujući najbrojnijeg. Posebno se postavlja pitanje kako i na osnovu
čega je Kontakt grupa,a potom i na pregovorima u Dejtonu „podijeljena“ BiH na 51-49 %. Pa li se uopšte operisalo sa objektivnim podacima o vlasništvu nad
zemljom pojedinih naroda? Ili je ta podjela izvršena na osnovu dostignutih linija agresora.

Takode je teško shvatiti ulogu hrvatske politike u odnosu na događaje u BiH. S jedne strane stvaranje „HZ H-Bw i njeno proglašavanje „Republika H-Bu,
te formiranje HVO kao vojne organizacije i istovremeno hrvatska podrška učešću Hrvata BiH na referendumu za nezavisnost BiH.' Odgovor na ova pitanja dao je
Stjepan Mesić. Evo razjašnjenja te enigme: „Nekoliko dana prije referenduma u BiH na snazi je bio dogovor vrha HDZ-a u Zagrebu s HDZ-om u BiH da
bosansko-hercegovački Hrvati ne izađu na glasanje. I to je bio vrlo ćvrst stav. Kada sam koji dan ranije za nj doznao, zgrozio sam se...
Zatražio sam prijem kod Tuđmana. Kazao sam mu: „Pa znaš ii Ti uopće da oni u Hercegovini imaju čvrst stav da Hrvati ne izlaze na referendum?!
On mi kaže: „Da, znam. Ne izlaze Srbi pa zašto bi izašli Hrvati? A, ja njemu: „Znaš li da onda Bosna, ne uspije ti referendum, ostaje u Jugoslaviji?
Tek mu je tada sijevnulo kako nema podjele BiH ako ona ostane dio Jugoslavije, pa je smjesta svoje ljude iz Hercegovine pozvao u Zagreb i promijenio stav.
Tako su Hrvati izašli na referendum i glasovali za nezavisnost BiH.

„Licemjerje je bilo potpuno: formalno priznanje suvereniteta i diplomatskih odnosa, uz istovremeno političko i vojno podrivanje Bosne i Hercegovine“.

Pripreme Srpske demokratske stranke za rat u BiH
Pripreme Srpske demokratske stranke za rat u Bosni i Hercegovini započele su ubrzo nakon njenog osnivanja. Te pripreme su se sastojale od:

1.Sirenja propagande o ugroženosti srpskog naroda u BiH;
2.Organizacionom učvršćivanju SDS kao političkog nosioca svih

priprema:

3.Destrukcija i razaranje ustavno-pravnog sistema RBiH, i

4.Formiranje dobrovoljačkih jedinica i „VRS“.

Mada se sva ova, kao i druga pitanja koja su bila u funkciji priprema za rat u BiH međusobno prepliću i istovremeno su realizovana,
ipak radi njihove sistematike pokušaćemo ih odvojeno obraditi.

11.1.0 ugroženosti srpskog naroda u BiH

Osnovni cilj propagandne aktivnosti bila je ideja o stvaranju „Velike Srbije“,koja bi obuhvatala sve srpske zemlje i srpski narod na tlu bivše Jugoslavije,
u taj cilj se uključuje i BiH, ako ne bude mogla cijela, a onda dio njene teritorije koji bi bio.

Read More

Saolazicija

Kreatori „SAOIZACIJE” su nastojali da obuhvate što veće prostore, anemarujući i sastav, koji i po nazivu „SAO“ to determiniše.
To je posebno došlo do izražaja u samoprogtašenoj .SAO sjeverna Bosna'.Ona obuvata 17 općina ( Doboj, Teslić, Tešanj, Maglaj, Zavidoviće, Detventu, Modriču,
Bosanski Šamac,Odžak, Orašjc, Gračanica, Lukavac, Banovici, Gtadacac, Srebrenik,Bosanski Brod i Živinice). Po popisu stanovništva 1991.god. samo je u Teslicu
bila natpolovična većina srpskog stanovništva.

Paralelno sa „saoizacijom“ konstituisana je 24.10. ’91.god. „Skupština srpskog naroda BiH . Skupštinu su sačinjavali poslanici SDS i Srpskog pokreta obnove (SPO).
Izabrani na izborima 1990.god. Za predsjednika je izabran Momčilo Krajišnik! Sada on ima dvostruku funkciju: predsjednik Skupštine RBiH i predsjkednik
„Skupštine srpskog naroda BIH ! Ona je konstatovala da će poslanici srpskog naropda »Nastaviti rad i u Skupštini RBiH“. Krajišnik je „ ekspert“ za opstrukciju rada
Skupštine RBiH i to sve u skladu s „Poslovnikom“!.

„Skupština srpskog naroda BiH“ je na konstituirajućoj sjednici,24.10. ’91.god. donijela odluku „O ostajanju srpskog naroda BiH u zajedničkoj državi Jugoslaviji,
sa Srbijom, Crnom Gorom, „SAO Krajinom“ (koja se ubrzo proglasila „Republikom srpska Krajina“), SAO Slavonijom, Baranjom i zapadnim Sremom.
Takođe na ovom zasjedanju je donesena odluka o „plebiscitu“ srpskog naroda u BiH koji se imao održati 9 i 10. 11. ’91.god.

Institucionalno „zaokruživanje saoizadje BiH“ je učinjeno proglašavanjem „republike srpskog naroda BiH“, 9.1. '92.god. Na ovoj sjednici je formiran
„Ministarski savjet-vlada“. Za predsjednika „Ministarskog savjeta“ je imenovan Miodrag Simović, koji je istovremeno bio i potpredsjednik Vlade RBiH.

Kao što se vidi prvobitni „argument“ o ekonomskoj regionalizaciji vrlo brzo se „zaboravio! Etnička regionalizacija i odluka o
„ostajanju srpskog naroda u SFRJ“ zajedno s ostalim Srbima, s prostora Jugoslavije, bio je stvarni povod za „saoizaciju“ i proglašavanje „Republike srpskog naroda BiH“.
A parola, Slobodana Miloševića, „Svi Srbi u jednoj državi“ je bio prikriveni cilj stvaranja „Velike Srbije“.

(HAO) BiH

Sličan scenario obrazovanja HAO, kao što je to radila SDS, realizovala je i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), samo nešto malo usporenije. Formirane su:
63 Ibid, str. 59.
Čak su se služili i falsifikatima. Tako je novinar Nino Đurić, obavijestio javnost daje Skupština Opštine Zavidovići donijela odluku o pristupanju „SAO sjeverna Bosna“.
Skupština Opštine Zavidovići je demantovala ovu vijest.

Read More

Referendum u Zavidovicima

Na istoj sjednici Alija Izetbegović, pivdsjv'đnik 1 valsjednistva RbiH je istakao: „Izlaganje Karati),
njegov način i poruke objašnjavaju zasto tu i nećemo da ostanemo u Jugoslaviji. 'I'akvu Jugoslaviju u očima drugih naroda,
načinom kako to Karadžić govori» omrzli su Hrvati, Slovenci» Makedonci, Muslimani... Kakav je povod imao za takav nastup.
Mi smo samo afirmirali postojeći Ustav po kome je Bil i suverena. Hoće da kaže javnosti da smo dali proglas o secesiji.
Srpskom narodu se podvaljuje da je secesija u ovom dokumentu. Mi nemamo pravo na ovu suverenost, dakle, kakva jc bila u komunističkom Ustavu.
Na drugoj strani, Srbija ima pravo da mijenja Ustav... BiI I ne može ni da podsjeti da u nekim postojećim dokumentima stoji da jc ona suverena.
Nemamo namjeru da Živimo u Jugoslaviji o kakvoj večeras govori Karadžić. U dokumentu koji smo ponudili (radi se o Memorandumu-prim.) u tački 2.
stoji da ćemo se zalagati za opstanak u Jugoslaviji. Želimo da u jugoslavenskoj zajednici ostanu Hrvatska i Srbija.

Nakon referenduma o nezavisnosti koji je održan 29.februara i 1.marta, 92.god.,na kome je 64% biraća izašlo na referendum i preko 99% glasalo za nezavisnost BiH,
Evropska zajednica je 6.aprila, *92.god. priznala RBiH kao nezavisnu državu. Sutradan, 7.aprila, '92. su to učinile i Sjedinjene Američke Države.

Mišljenje Badinterove komisije, koje je verificirano od strane Evropske zajednice, SFRJ je prestala da postoji disolucijom (raspadom), a ne secesijom (otcepljenjem)
pojedinih država. To znači da je SRJ ( sastavljena od Srbije i Crne Gore) sa jednakim pravima i obavezama kao i 4 druge sljednice (BiH, Hrvatska, Makedonija i Slovenija). Dakle, sve države nastale na području bivše SFRJ imaju status države sukcesora.

SRJ (Srbija i Crna Gora) su 27. aprila, '92.god. usvojile Ustav i taj datum je utvrđen da je proces disolucije završen i da je država prethodnica SFRJ prestala da postoji.

Na osnovu izloženog proizlazi:

Da je defakto odbačen Okvir za generalno rješenje Konferencije o Jugoslaviji, od 18.10. 1991.god. koji se u suštini svodio:

1.Da sve republike budu suverene i nezavisne sa međunarodnim subjektivitetom, a da one potom odluče o obliku zajednice jugoslavenske države.
To su prihvatili predstavnici 5 od 6. republika. Da se tome nije suprostavio Milošević, bio je moguć razlaz bez krvi, smrti i rušenja,kao što su to uradile
zemlje Sovjetskog saveza, dvije godine ranije, stvarajući Zajednicu nezavisnih država. Ili kako su to kasnije uradile Češka i Slovačka.

2.Stavovi Karadžića i Izetbegovića na sjednici Skupštine RBiH su jasno pokazali suprotne poglede na položaj Bi H!

Read More

Cvetkovic i Maček u historiji

C.vteković-MaČek, 1939. god, pokušava riješiti ove odnose između Srba. Hrvata stvaranjem Hrvatske banovine.
U toku Narodno-oslobod i lučkog rata protiv okupatora, 1941-1945.god, na Drugom zasijedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja (AVNOJ), 1943.god.
u jajcu, stvara se 6. federalnih republika i dvije autonomne pokrajine. Proklamuju se jednaka prava svakog naroda i narodnosti. Smatralo se da su time riješeni
međunacionalni odnosi. Ali, tok društvenih procesa je pokazivao da je još daleko od generalnog rješenja. Prema Dušanu Bilandžiću, istoricaru, „ 1 i to u ožujku 1962.god., u najvećoj tajnosti, drži trodnevnu sjednicu na kojoj sudjeluje 70. političkih prvaka iz cijele Jugoslavije, te kaže kako misli da je moguće da se Jugoslavija raspadne i da treba nešto učiniti da se spasi... Pojedinci u jugoslavenskom vrhu su toga dobrim dijelom svjesni. Edvard Kardelj je na jednom, također tajnom sastanku 80. čelnih ljudi iz svih republika i Federacije, 12. i 13. studenog 1965.god., kazao: „Naša je teorija o odumiranju nacija pogrešna. Nacije ne odumiru nego sve više jačaju.Ako hoćemo da spasimo Jugoslaviju, treba ići na konfederaciju ili savez suverenih država, s tolikom državnom samostalnošću da svatko u toj tvorevini može živjeti bez ikakve opasnosti za svoj nacionalni identitet.“ 5 Ustav iz 1974.god., je pokušaj da se nađu rješenja. Ovim Ustavom zadržan je i dalje federalni oblik, ali su po pravima koje su dobile republike i pokrajine više ti odnosi bili na konfederalnom obliku.Međutim ni to nije bilo dovoljno za ravnopravne odnose. Pokušaj da se odnosi u Federaciji riješe nisu
dali rezultate. Pojedine republike su preduzele mjere na osamostaljivanju. Slovenija je organizovala referendum o razdruživanju u decembru 1990.god.
U junu (25) '91.god. donijela je Dekleraciju o nezavisnosti. Hrvatska je održala referendum o nezavisnosti, u maju 1990.god. Dekleraciju o nezavisnosti
donijela je 25.juna 1991.god. Makedonija je referendum o nezavisnoj i suverenoj Makedoniji, unutar asocijacije jugoslavenskih država, održala u septembru '91.
U BiH parlamentarna Rezolucija o suvefrenosti donesena je 14. oktobra '91.god., čiju je valjanost osporavala „Srpska zajednica u BiH“.55

Pokušaj da se silom „privole“ Slovenija i Hrvatska o ostanku u okviru Jugoslavije 1991.god., završio je porazom i povlačenjem JNA iz ovih republika.

Odnosi u Jugoslaviji su internacionalizovani. Zbog toga je generalni sekretar Ujedinjenih nacija (UN) 8.10.'91.god. izabrao Sajrus Vensa,
bivšeg šefa američke diplomatije, za svog ličnog izaslanika za pitanja jugoslavenske krize.I Evropska zajednica je pokušala dati doprinos
rješenju jugoslavenske krize. U tom cilju je pod njenim pokroviteljstvom, započela s radom Konferencija o Jugoslaviji, septembra '91.god.

Konferencija je nastavila s radom u Hagu, 18.10. '91.god. Na njoj je utvrđen dogovor koji su pokušali sprovest ali nije im pošlo za rukom.

Read More

Propagandne aktivnosti

Sva druga pitanja koja su u toj propagandnoj aktivnosti isticana su bila pojavni oblici koji su imali za cilj homogenizaciju i mobilizaciju srpskog naroda za rat
protiv druga dva naroda.

Donošenje mosti kneza Lazara u manastir na Ozren i masovna vjerska manifestacija imala je za cilj da probudi antiturska osjećanja, a pod Turcima su se podrazumijevali
komšije Bošnjaci-muslimani.

Otvaranje jama, ubijenih Srba iz Drugog svjetskog rata, pokrenuto je na zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora, maja 1990.god., „
da se omogući vađenje iz jama u toku rata pobijenih i njihovo dostojanstveno sahranjivanje pri hramovima i drugim za to pogodnim mjestima.
Krajnje je vrijeme da se ispuni taj elementarni dug čovječnosti... Jer, bez mira s mrtvima nema i ne može biti mira i pomirenja među živima.
Prilikom vađenja kostiju iz jame Golubinke, u nju su se spuštali i predsjednik SDS BiH Radovan Karadžoć, član Predsjedništva RBiH Nikola Koljević i slikar Milić od Mačve.
Vađene su kosti iz jama Jagodnjača (Popovo polje). Povađene su kosti i žrtava Zitomislića, Pribilovaca, Ljubinja, Trebinja, Majevice, Banja Luke i dr.

Tomanić dalje navodi, da je začuđujuće da u Srbiji nije obavljeno ni jedno od takvih iskopavanja. A Atanasije Jeftić naveo je neka od tih mjesta u Beogradu i okolini:
igralište Fudbalskog kluba „Grafičar“, Lisičiji potok, kamenolom kod Topčiderskog groblja... Na ovim mjestima je pokopano 15-30.000.1judi.

Iskopavanje grobnica su predstavljale i kolektivne optužbe cijelih naroda i smišljeno podsticanje mržnje, te traženje oružja i poziv na sveti nacionalni rat koji će
kasnije umnogome zadobiti obilježja novog pravoslavnog krstaškog pohoda. 77 Istovremeno se ovim sugerisalo srpskom narodu, šta mu se ponovo može desiti ako
BiH postane nezavisna i samostalna država. Jer sama ova kovanica asocira bivšu NDH u kojoj su se ovi zločini desili. Činjenica da se te jame otkopavale i iz njih
vađene kosti žrtava samo u BiH, kao što to i Tomanić tvrdi, navodi na zaključak da se radilo o smišljenim potezima kako bi se srpski narod pokrenuo u borbu protiv
drugih naroda u cilju ostvarivanja osnovnog cilja „Svi Srbi u jednoj državi.

Teza o neravnopravnosti, pa čak i ugroženosti Srba u BiH je neutemeljena. Ta izmišljena tvrdnja je takođe imala za cilj da u svijesti običnog čovjeka stvori strah
od ugroženosti. A, kakva je ta „ugroženost“ srpskog naroda u BiH bila navodimo neke činjenice.
Nacionalna struktura zaposlenih u BiH 1991.god. u odnosu na nacionalnu strukturu stanovništva po popisu 1991. god.

Read More

Rat u Croatiji

Pnje pobune Srba u Hrvatskoj prethodio je scenarij, skoro isti, kao što ćemo koji je realizovan i u Bosni i Hercegovini.
Prvo, proglašavanje SAO. Zaturi ^reterendum o samostalnosti", pa proglašenje „Srpske Krajine“ i na kraju proglašenje.
Republike Srpske Krajine“. Svemu se, dakle, davao „legalitet“ za »pobunu" Srba u Hrvatskoj.
Ta pobuna je počela 17.8. *90.god. tzv. „balvan revolucijom" u Kninskoj krajini i južnoj Lici, Prerasla je u oružane sukobe u Pakracu 1.3. ‘91god.,
Plitvicama 31.3. 91.» Borovom Selu 2.5. 91.god., zatim u okolini Vukovara i Osijeka, te Erduta. Petrinje, Baranje, Pakraca...
Tamo gdje dolazi do sukoba jedinica hrvatskih Srba i hrvtske vojske, pojavljuju se jedinice JNA, pod izgovorom da „razdvoje sukobljene strane*,
ali pucaju u jedinice hrvatske vojske. Najflagrantniji primjer je sukob u nasdju Kijevo.Otvoreno se stavlja na stranu hrvatskih Srba i razara ovo naselje.
Od tada se smatra otvorenom intervencijom JNA u Hrvatskoj. 4> Blokada hrvatskih luka u Jadranskom Moru počela je 3.10.*91.god. Topništvo JNA razara Dubrovnik,
Zadar, Sisak, Vinkovce, Osijek Moćna JNA ruši kompletna naselja, sela i gradove, fabrike, kulturne spomenike, crkve i katedrale. Ubijaju se hiljade nevinih ljudi, žena,
djece i staraca. Kolone izbjeglica, s motuljcima svoje imovine i plastičnim kesama, kreću iz ovih gradova i razrušenih sela.

Svjetska javnost se trgla tek kad je vidjela „ sliku Vukovara. Jezivog, marsovskog. sablasnog grada. Uzoranog, ubogog Vukovara.
Najvećeg spomenika četničkom zločinu i najveće »pobjede“ slavne JNA i njenog oružja“ 40

»Cilj JNA u prvoj fazi oružanog sukoba u Hrvatskoj bio je zaštiti srpski narod od napada oružanih formacija i omogućiti mu konsolidaciju
vojničkog samoorganizovanja za odbranu...Svi srpski krajevi u Hrvatskoj, osim jednog dijela , u zapadnoj Slavoniji. a uskom sadejstvu sa
srpskim ustanicima , su oslobođeni. To čini 1/3 teritorije bivše Republike Hrvatske.

Kroz borbu je faktički izgrađena buduća vojska »Srpske Krajine \ koju je JNA opremila odgovarajućim naoružanjem i ratnom tehnikom“.4

Hrvatska se hrabro suprostavila moćnoj Armiji i dobro organizovanim i naoružanim Srbima. U akciji zauzimanja skladišta i garnizona JNA, Hrvatska se domogla
oružija i nafte.

Read More