Dešavanja u dolini rijeke Gostović

Agresor je u dolini Gostovića ubrzo zaposjeo selo Kučiće. Stanovnici ovog sela su pretežno iselili u zaseoke Lovnice.

S područja Hajderovićko-podsijelovskog rejona odbrane pomjeranje stanovništva iz svojih domova započelo je 7.juna '92.god. Stanovnici Garića morali su
potpuno napustiti svoje domove. Bili su izloženi svakodnevnom mitraljiranju iz PAT-a i PAM-a iz pravca Karačića. To su djelomično morali uraditi i stanovnici sela
Merdanovića, Omara, Šehalića, čije su kuće bile više isturene i pod svakodnevnim udarom mitraljeske vatre. Sklanjali su se u bližim zaseocima koja su,
zahvaljujući konfiguraciji zemljišta, bili zaklonjeni od neprijateljske vatre. Mnogi od stanovnika, pomenutih sela, nisu napuštali svoje kuće sve dok im ih granate nisu
pogađale. Pa čak i poslije toga, mnogi su krpili krovove i prozore najlonom, ali se nisu pokretali!

Ljudi su imali veliko povjerenje u svoje borce, iako su bili slabo naoružani, da neće napustiti I/o sve dok su živi! Čim su borci dobili nešto automatskog oružja i I/o se
stabilizovale, ljudi su se vraćali u svoje, većinom granatirane, kuće. To je imalo velikog moralnog značaja i za borce. Još više su bili istrajni na svojim vatrenim tačkama.

Borci Mahoja su 28.8. '92. god. dobili prvi MB- 60 mm i 5. granata! Radovali su se i borci i stanovnici Mahoja. „E, sad i mi možemo da odgvorimo istom mjerom!“
Bili su u ubjedenju da s 5 granata mogu ušutkati grmljevinu bacača od 120 mm i BT koji su svakodnevno slali desetine granata iz pravca Stoga. No vratimo se
realnom stanju.

Napad na Zeljovu i Ribnicu 21. i na bošnjačka sela Vozuće 25.6. ' pokrenuo je stanovništvo: Gara, Brda, Zabrđa, Delića i dr. u pravcu Banovića. Odade su preko
Milankovića, Vareša i Kaknja stigli u Zavidoviće 3. 7. '92.godine. Istog dana Predsjedništvo SO Zavidovići, je formiralo Komisiju za izbjeglice. U aprilu '93.god. formiran
je Štab za zbrinjavanje raseljenih lica i izbjeglica. 358 Zadatak Komisije, a kasnije formiranog Štaba bio je da preduzme mjere za smještaj ovih izbjeglica i njihovu ishranu.

Sela i zaseoci uz neposrednu I/o su bila izložena stalnom granatiranju i rafainim paljbama PAM-a, PAT-ova, pa čak i PM. Zbog toga je komadam
Operativne grupe (OG) „Bosna“ Zavidovići izdao naredbu 23.4. '93-god. da se stanovništvo iz ovih sela evakuiše. Prema njegovoj procjeni:
 „ Boravak porodičnih domaćinstava nije moguć u Kazićima, Garićima, Brdu, Livadama, Svinjašnici (M), šadićima, Smailbašićima, Žuberu, Potoku i Volujaku.“.
Mnoge porodice su doduše, već ranije bile iselile, ali su se većina njih bile ponovo vratile.

Read More

Izbjeglice koje su došle u Zavidoviće

Do 6.3. '92. god. dolaze izbjeglice iz Pule, Splita, Trogira, SI. Broda, Travnika.

Prve izbjeglice iz BiH, pretežno Bošnjaci, stigli su 6.3. ’92. god. Dolizile su iz: Bosanskog Broda,Zvornika, Srebrenice, Han- Pijeska, Vlasenice, Bratunca, Livna,
Sokoca, Novog Travnika, Viteza, Doboja, Rogatice, Dervente,Sarajeva, Nove Bile, Busovače, Olova, Vižegrada, Maglaja, Novog Šehera, Banovića, Jajca...
Od 8.4. '92.god. izbjeglice su počele stizati masovnije. Dnevno ih je stizalo od 2- 80. Nekim danima i po 100. Izbjeglice iz ovih mjesta su bile: 95% Bošnjaci,
a 5% Hrvati. Broj pristiglih i registrovanih izbjeglica u OO CK-a dostigao je 3.855.

Većina i ovih izbjeglica je privremeno smještana kod rodbine, prijatelja i poznanika.

I na ovom primjeru se vidi kosmopolitizam Zavidovića, koji i u posljednjih 50. godina svog razvoja primao radnike i građane iz svih dijelova BiH. I ne samo iz BiH.

Opštinska organizacija Crvenog krsta je zajedno s Opštinskim organima uprave organizovala smještaj izbjeglica. Njihov priliv je bio toliki da više ni rodbine
nisu mogle sve to apsorbovati. Za mnoge porodice izdavana je hrana. Za njih oko 1000. organizovana je ishrana u Restoranu Tvornice kuća- IP „Krivaja.
Crveni krst je obezbjedio najnužniju odjeću i obuću, a naročito za djecu. Većina ovih izbjeglica je ubrzo nastavila put za Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, Njemačku,
Kanadu, Australiju, pa i za Novi Zeland!

8.6.1. Izbjeglice s područja općine Zavidovići

Pokretanje stanovništva iz svojih domova bilo je prouzrokovano otpočinjanjem rata na području zavidovićke općine.

Prema podacima Opštinske organizacije Crvenog krstva Zavidovići izbjeglice s ■ područja općine Zavidovići, bile su prisiljene napustiti svoje domove,
neke privremeno, a neke stalno, jer su im kuće srušene ili su izbjegle zbog bliskosti linije odbrane. Njihov broj dostizao je 20.763.lica..

Prvo pokretanje stanovništva iz svojih domova bilo je s područja Smailbašićko-brašljevičkog rejona odbrane 29.5. 1992.god. Napadom agresora 29.5. '92.god.
na Smailbašiće, Šadiće i Svinjašnicu, stanovnici ovih sela bili su prisiljeni, u paničnom strahu od bacačkih granata i rafalskih paljbi iz PAT-a s područja Polja,
da sa djecom u naručju, bez igdje išta bježe, da bi spasili gole živote. Sklonili su se u selima: Krivaja, Keserovići, Kuljani...

Sa područja Rujničkog rejona odbrane, nakon napada agresora 30.maja '92.god., stanovnici Kazić a i Blizne i jednim dijelom i stanovnici Jolda, Tursića, Luka,
Selišta i Husića, morali su napustiti domove i privremeno se smjestiti u selima Mednika, Mećevića i Krćavina.

Prvog juna '92. god. Otpočelo je granatiranje sela Mahoje iz pravca Stoga. Mnogi stanovnici Volujaka, Brda, Potoka, sklonili su se u Brašljevine i Mustajbašić.

Read More

Pripreme za okupaciju

Razgovor se vodio o prevazilaženju međukomšijskih zategnutih odnosa, slobodi kretanja i eliminisanju strazarenja na Ravnama.
Složili su se da je nužno ovo stanje prevazići. Dogovoren je sastanak,za sutradan u OŠ „Hajderovići.

U OŠ Hajderovići, 15.5. 92. umjesto kapetana I. klase, došao je stariji vodnik JNA i Milovan Stevanović.
Govorilo se o „nepotrebnom kopanju rovova i srražarenju" na obje strane. To, kako rekoše izaziva podozrenje i strah medu komsijama,
Složili su se da se u istom sastavu nađu sutradan na Ravnama i Podsijelovu.

Na Ravnama i na Podsijelovu, 16.5. ’92. podoficir JNA je isticao, veoma glasno, da je linija koju su zaposjeli vojnici OpSTO njihova zona.
Obilazili su od Ravni do k- 715 rovova. Patrola vojnika OpSTO koja se vratila iz Čevaljuše, izvijestila je da su tamo urađeni fortinkacijski objekti po svim
pravilima vojne inženjerije! Srpska strana je tražila da se rovovi vojnika OpSTO zatrpaju, ali o zatrpavanju svojih rovova nisu govorili. Na k- 715. djelomično su
zatrpani rovovi. Međutim, u daljim razgovorima, vodnik JNA je bio i suviše prepotentan. Nastupao je zapovjednički. Prema Mustafi Imamoviću, pripadniku
Teritorijalne odbrane, na tt-715, „Mi smo im stavili do znanja da nema više govora o zatrpavanju rovova, niti o prolazu njihovih vozila.“
Time je daijni razgovor bio završen. „Tu večer smo s obje strane puta, od k-715, prema Ravnama, oborili stabla i prepriječili put. Iskoristili smo priliku i ubacili se u
rovove na Ravnama. Time je uspostavljena čvršća odbrana na ovom sektoru. Obezbjeđene su prepreke za eventualni prodor borbenih vozila iz pravca
Tumara- Čevaljuše i Karačića prema Brkićima.

Nakon nešto više od jednog dana, 18.5. 92. pala je prva žrtva. I tog dana, u 01. sat. ubijen je na straži vojnik Jusuf (Naila) Mustafić.
Od tada su pooštrene mjere na svim i uvedeno danonoćno dežurstvo. Pristupilo se inžinjerijskom uređenju v/t.'3

0 planu za okupaciju Zavidovića

I dok su legalni organi vlasti Općine Zavidovići preduzimali sve moguće mjere kako bi izbjegli konflikti i njihovo prerastanje u oružane sukobe,
u komandi i korpusa JNA u Tuzli dovršavana je borbena dokumentacija za okupaciju sjeveroistočne Bosne, uključujući , pored ostalih,i područja
općina s gradovima Zavidovići, Maglaj i Banović.

Read More

Blizna

Vjtrovatno je to razlog što je došlo do određenog vremenskog vakuma. u ažuriranju i realizaciji dopune Plana odbrane.
Tako je izostala pravovremeno zaposjedanje Blizne i grede Klek od jedinica OpSTO Zavidovići.

Prema tvrdnji Azema Mujkića, da bi se izbjegli oružani sukobi, pokrenuli smo u ime građana Rujnice i Mećevića razgovore.
Oni su vođeni u drugoj polovici maja 92.god. U razgovorima ispred građana Doca učestvovao je Kikić Vojislav-Vojo, a ispred građana Rujnice- Mećevića ,
braća Nagib i Azem Mujkić. Razgovori su vođeni u dva navrata. Prvi put ispred Doca, a drugi put u Docu u Fabrici ZIKO".

Ovom drugom sastanku prisustvovali su: Bakić Mihajlo- Mile i Hotić Hamid. Razgvaralo se o tome da jedni druge ne napadamo!
Prema tvrdnji Turković Mustafe, sa Kikić Vojislavom iz Doca, koji je pokrenuo razgovore u ime stanovnika Doca, bilo je dogovoreno da ni jedna strana ne
zaposjeda uzvišenje Bliznu. Ona po dogovoru treba da ostane demilitarizovana! U kolikoj mjeri su pregovorači bili kompetentni za ovakav dogovor,
najbolje se vidi što on nije bio ispoštovan.

„Kao komadant ( OpŠTO n/a) izdao sam naredbu da se sva rubna područja prema naseljima u kojima su bili stanovnici srpske nacionalnosti utvrde,
iskopaju rovovi i adekvatno postavi linija fronta.“ 533 Pri kraju aprila '92. kada su nakon prijavljivanja u Teritorijalnu odbranu formirani odredi,
komadant Odreda TO „Hajderovići — Rujnica“ usmeno me izvijestio da je zaposjednuta i Blizna, tvrdi Sejad Starčević

Pasić Hilmo, komandir čete prije početka b/d u Rujnici, tvrdi da nisu bili urađeni rovovi od Teritorijalne odbrane. Bio je organ izvana patrolni obilazak uzvišen ja Blizne.
Određeno je 8. boraca, koji su u patroli od po 3 u određenom vremenskom intervalu obilazili brdo Bliznu. Jednog dana, ( 30.5. u 21.30* n/a)
patrola je presretnuta od pripadnika »Srpske teritorijalne odbrane“ i razoružana! Od tada naši borci nisu više patrolirali Bliznom.
Dakle, na Bliznoj jedinice TO OpŠTO nisu obrazovale v/t i izgradile fortifikacijske objekte, nego su samo patrolirale!
Blizna je ostala zaposjednuta od strane jedinica „STO“ odnosno VSR“ sve do 15.9. ’95.god.

Očigledno da je taktika pregovaranja „O demilitarizaciji Blizne“ bila u cilju dobivanja u vremenu. Za to vrijeme, vojnici „STO“ su pripremali pješadijske snage.

Read More

Uzvisenja u i oko Zavidovica

Područje zavidovičke opčine je po svom geografskom položaju brdsko planinsko Najniža nadmorska visina (n/v) je 200 m. u gradskom naselju Zavidovića,
a najviša na planinskim vrhovima Tajana 1.297. m. Međutim za odbranu područja zavidovičke opčine u prošlom Odbranbeno-oslobodilačkom ratu 1992 - 1995. god.
bila su važna uzvišenja do 700. m n/v. Na sjeveru su to: Blizna ( 564 ); Podsijelovo ( 715 ); na istoku: Šadićka rudina, Bun ( 694 ) i greda Klek s više uzvišenja,
od kojih se karakteristična kvota 777., kao i niz kota koje su bile značajne za odbranu.Za neposrednu opasnost od snajperskih djelovanja i granatiranja,
posebno gradskog naselja Zavidoviči s industrijskim postrojenjima, kao i većine seoskih naselja su veoma bitna uzvišenja Blizna i greda Klek.

Kod sukoba sa HVO bila su bitna uzvišenja: Biljačić ( k 425 ), Karaula (tt 513) i Stražbenica (tt 528)- sjeverno od naselja Dubravica.

Zavidovići su na n/v 199 m. (Mjereno u koritu na ušću Krivaje u Bosnu). Blizna s tt 645 m n/v. Udaljenost zračne linije Blizna-
Zavidovići je oko 3-000. m. Moguće je s Blizne gađati gradsko naselje Zavidovići s MB- 82, a da ne spominjemo ostala oruđa za podršku.
S Blizne je moguće gađati sva sela i zaseoke u dolini rijeke Rujnice, s lijeve i s desne strane ove rijeke.Greda Klek se proteže u dužini od blizu 6.km, jug- zapad.
Ona se proteže paralelno s rijekom Krivajom s desne strane i rijekom Gostović s lijeve strane. Dominira naseljima u dolini r. Krivaje i u dolini r. Gostovića.
Takođe,dominira i gradskim naseljem Zavidovići, kome je s južne strane. Sa svojim uzvišenjima od 408 m n/v (Podklečje) pa do 764 ( na kraju grede)
moguće je s odgovarajućim oruđima kontrolisati i gađati skoro ćitavo područje zavidovičke općine. Dakle, ko zaposjedne uzvišenja Blizne i gredu Klek
dominira područjem zavidovičke općine, a posebno gradskim naseljem Zavidovića.

Zaposjedanje Blizne, Kleka i Podsijelova

O zaposjedanju uzvišenja Blizne i grede Klek postoje različite informacije:

1. Kada su postale očigledne podjele u OpŠTO Zavidovići, a oružani konflikti se širili u Istočnoj Bosni, prema tvrdnji komadanta OpŠTO Zavidovići Mustafe Turkovića,
u dopuni Plana odbrane bilo je predviđeno što prije zaposjedanje ključnih uzvišenja na etničkom razgraničenju sela, a posebno Blizne i grede Klek Dopuna Plana odbrane
nije verifikovana od Izvršnog odbora i Skupštine Općine Zavidovići. Turković je 12. 4, '92. razriješen dužnosti komadanta.

Read More

Rejoni odbrane

Dakle, rejoni odbrane, a time i IO, na području zavidovidcke općine, uspostaljeni su polovicom marta, da bi definitivno bila uspostavljena i  utvrđena,
početkom avgusta 92.god. kada su počela intenzivnija dešavanja na cijeloj liniji odbrane.

Rejoni odbrane a time i linije odbrane polazila je od sjevera (desne strane rijeke Bosne), pocev od Sabinog potoka, prema istoku i jugu. Uspostavljena je u pravilu,
između etničkih naselja. Na sjevero-istoku i jugu su polukružne. U dolini Gostovića i Vozuće su dosta krivudave. Naselja srpska i bošnjačka su u ovim dolinama dosta izmiješana.

S obzirom da će detaljnije biti riječi o ovome biti kada budu obrađivana  u pojedinim rejonima. koji su se u pravilu, poklapali s rasporedom pojedinih odreda, odnosno bataljona,
to će prikazati da prema značajnijim objektima. Već smo istakli da je TO, na sjeveru polaziio od Sabina potoka, prema Zelenom kamenu, potom selu  Kazići,zatim
južne padine Blizne, te u produžetku: s. Merdanovići-.Garići- Ravne- Podsijelovo- Božici- Šuplja bukva- s. Šadići- s.Smailbašići- Pavetina- Stolić-Oštrić- s.
Borovnica- s. Tribići- s. Zioke- s. Grabovica- s.Poljice- s. Bijeda- s. Lovnica-s. Pejići- Pandur- s. Dolovi.

Na lijevoj obali rijeke Bosne  je zaposjeo HVO, s tim da su jedinice Armije RBiH, paralelno s HVO zaposjele l/o iznad s. Ridžali- Davulije- Tutnjevac- s. Dolina,
do lijeve obale r. Bosne, naspram s. Doca.

Rejoni odbrane su obrazovani, sa sjevera prema istoku, jugu i zapadu:

1.    Rujnički;

2.    Hajdarevičko-podsijelovski;

3.    Smailbašičko-brašljevički;

4.    Gostovićki;

5.    Lovnički,

6.    Dubravički;

7.    Vozućko-ribnički..

Vozućki rejon je još u aprilu '92.god. predpočinjen Opštini Banovići.
Ovi rejoni odbrane, s uspostavljenim 92, korespondiraju s rejonima koji su uspostavljeni 1991. godine, u pripremama naroda za odbranu od agresije.


U početnim rejonima Rujnički i Hajderovičko-podsijelovski rejon se poklapao sa  Odreda Hajderoviči- Rujnica.Ovaj odred je razdvojen i nastala su dva, tada su se i
rejoni odbrane poklapale s novoosnovanim odredima.

Read More

Odbor za mir i njegov predsjenik

Kao dobrom prosvjetnom radniku ukazano , mu je neograničeno poovjerenje. Od 1962 do 1977. bio je na funkciji direktora (Gimnazije Zavidovići. Dakle I 5. gimnazije, ali
je bio i imenovan  za direktora Centra za kulturu, te predsjednika Zajednice za stipendisanje obrazovanja.
Dok je bio na dužnosti direktora Gimnazije doveo je nekoliko prosvjetnih radnika pretežno historiski i medu njima jednog penzionera.
Ni na tome mu nitko nije prigovarao. Imaali su prema njemu bezgranično povjerenje. Bili su uvjereni da sve sto god radi radi u interesu Zavidovića i njegovih građana.
Ali, U najtežittl trenucima za  grad Zvidovice i njene stanovnike, kada se od Jove očekivalo, kao od uglednog građanina, profesora prosvjetnog radnika da
pomogne u smirivanju nacionalističkih strasti, on osniva Odbor za zaštitu Crnogoraca u Zavidovićima. Nitko u Zavidovičima u to vrijeme nije bio ugrožen, a najmanje
Crnogorci. To su bili pretežno akademski obrazovani ljudi, materijalno i stambeno situirani. Opšte stanje je bilo nesigurnost od ratne prijetnje koja se nadvila nad BiH,
pa i Zavidovićima. I umjesto da Jovo, svojom riječju doprinese smirivanju situacije, on širi glasine o ugrožrnosti čak i Crnogoraca! Time je Jovo odigrao neslavnu ulogu.
Doprinio je još više širenja straha, zbog kojeg je jedan broj Srba napustio Zavidoviće.

U to vrijeme, kada je plamen rata zahvatio velike dijelove Bosne i Hercegovine, tražio se bilo kakav izlaz, da bi se izbjegli oružani sukobi na području Zavidovicike općine.
Mada su institucije političkog sistema, kao legalni organi vlasti, relativno normalno (funkcionisale, ali su bile neefikasne. Bile su delako paralizovane u svom radu i
naročito njihovi izvrsni organi. Tu primat u to složeno vrijeme su preuzele domnirajuče političke stranke (SDA, SDS, 111)/). Zbog toga se smatralo da bi bilo potrebno
formirati jedan kolektivni organ, od nosilaca istaknutih funkcija u vlasti i političkim stranka, na Čijem čelu bi bila ugledna ličnost, koji bio efikasan u preduzimanju
konkretnih mjere za smirivanje situacije.

U tom cilju je na vanrednoj sjednici Skupštine opstine Zavidovići, 8.aprila 1992.god. formiran je Odbor za mir i bezbjednost građana opštine Zavidoviči.

Read More